Moj grad
Ana Berišić: Ekološka slika Požarevca bez promena, sistemski problemi i dalje bez rešenja
Foto:Ilustracija Pixabay
Dan planete Zemlje obeležava se svake godine 22. aprila. Širom sveta ukazuje se na značaj zaštite životne sredine i potrebu za odgovornijim odnosom prema prirodnim resursima.
Ovaj događaj osnovali su 1970. godine Gejlord Nelson i Denis Hejs, motivisani zabrinutošću zbog sve većeg zagađenja u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući i posledice velikog izlivanja nafte 1969. godine u Santa Barbari, u Kaliforniji.
Prvi Dan planete Zemlje okupio je oko 20 miliona ljudi širom SAD, sa ciljem da se ekološke teme uvedu u fokus javnosti i na politički dnevni red. Ovaj pokret prerastao je u globalni događaj 1990. godine.
Problem upravljanja otpadom i dalje je izražen. Prema njenim rečima, u gradu ne postoji sistem za sortiranje otpada, dok podzemni kontejneri ne rešavaju suštinski problem jer se u njima prikuplja mešoviti otpad koji završava na deponiji. „To se sve odlaže na deponiju i onda dolazi do požara i do luženja otpada koji odlazi u zemljište i vodu“, navodi ona.
Poseban izazov predstavljaju divlje deponije, čije uklanjanje jeste u toku, ali bez sistemskog rešenja problem ostaje. Sagovornica smatra da je ključni uzrok nedostatak organizovanog sistema odlaganja otpada, naročito u seoskim sredinama. „Ljudi su potpuno neobavešteni gde mogu da odlože otpad, a sela nemaju organizovano odvoženje, pa se snalaze kako mogu“, objašnjava.
Kvalitet vazduha dodatno opterećuju individualna ložišta, posebno tokom zimskog perioda. Prema njenim analizama, upravo ona predstavljaju najveći izvor zagađenja. Uz to, na stanje utiču i industrijski centri u okolini, uključujući Kostolac, Smederevo i Pančevo. Kao problem ističe i odlagalište pepela u Kostolcu, odakle se čestice, usled vetra, šire ka okolnim naseljima i Požarevcu.
Situacija sa vodom takođe izaziva zabrinutost. Ana ističe da grad nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, niti fabriku za preradu pijaće vode. Vodosnabdevanje se oslanja na dubinske bunare, za koje se smatra da obezbeđuju prirodno filtriranu vodu, ali se postavlja pitanje stanja vodovodne infrastrukture. Takođe, ona dodaje da "uopšte ne vodimo računa o rekama".
Govoreći o ulozi građana, Berišić ocenjuje da ekološka svest nije dovoljno razvijena, ali ističe da postoje pojedinci koji svojim primerom doprinose promenama. Navodi primer starije žene koja je pažljivo razdvajala otpad, za razliku od mlađih koji to često ne čine. „To su pojedinci koji apsolutno vode računa o svojoj sredini“, kaže ona.
Zaključuje da je za unapređenje ekološke situacije neophodna promena sistema, ali i jačanje svesti građana o značaju zajedničkog života sa prirodom u urbanim sredinama.
Podsetimo Boom93 je ranije pisao o kvalitetu pijaće vode i stanju obala reka u okolini Požarevca.

Ѕаѕа
22.4.2026. 23:45
Отпад нам и даље одлази у земљу и реке уместо да се као у развијеним земљама спаљује у термоелектрани као алтернативно гориво. Да је почетком 1990-тих примењен план групе наших инжињера о спаљивању отпада у електрани у Костолцу сада не би постојало брдо отпада и дивље депоније...Пропуштена је велика шанса за чистију околину због неразумних појединаца.... Спаљивањем би од отпада добили енергију и чистију околину овако имамо све више дивљих депонија на све стране. Еколошка удружења да буду активнија на инсистирању успостављања бољег система контроле и управљања отпадом, еколошкој едукацији грађана, константном подизању еколошке свести од вртића до старачких домова, организовању честих и масовних еколошких акција и слично. Acta non verba...
Jelena
23.4.2026. 09:24
Treba da se postave npr kontejneri za pvc i kontejneri za staklo kod svake samousluge i tako bi ljudi kad krenu u kupovinu poneli svoje flaše i ubacili gde treba.
Ceca
24.4.2026. 06:26
Nedostaje sistemsko rešenje za rešavanje otpada. Trud pojedinaca da odvajaju otpad je za pohvalu, ali ne rešava problem jer ipak sve ide na neekološku deponiju. Udavićemo se u otpadu. Seča drveća u gradu je dobila alarmantne razmere. Svako kome zasmeta neka grana seče drvo. Postoji masovan strah da će "drvo da padne na auto". Problem parkiranja je alarmantan. Broj automobila je sve veći i svi trotoari se pretvaraju u parkirališta. Pešaci su prinuđeni da hodaju kolovozom. Kvalitet vode i vazduha je, naravno, loš, jer ovo što sam već rekla direktno utiče na to. Okruženi smo trovačima (Kostolac, Smederevo) i to je trajni problem koji nadležni i ne misle da rešavaju.