Moj grad
Međunarodni dan reka: Stanje obala u okolini Požarevca
Foto: V.S./Boom93
Četrnaesti mart se obeležava kao Međunarodni dan reka, posvećen zaštiti i očuvanju reka širom sveta. Grad Požarevac se nalazi između tri velike reke – Dunava, Velike Morave i Mlave – koje su sve više izložene različitim oblicima zagađenja.
U Požarevcu i Kostolcu ne postoje kolektori za otpadne vode, pa se sva kanalizacija ispušta direktno u rečna korita. Podsetimo, 21. juna 2022. godine potpisan je ugovor za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda. Ugovor su potpisali tadašnji ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović, gradonačelnik Saša Pavlović, predstavnik Nemačke razvojne banke (KfW) Rojdiger Hartman i tadašnji direktor JKP „Vodovod i kanalizacija“ Aleksandar Dimitrijević. Više od tri i po godine kasnije, Požarevac još uvek nema osnovnu dozvolu za izgradnju postrojenja, koje bi trebalo da reši decenijski problem kanalizacije. U Srbiji se trenutno obrađuje oko 15% otpadnih voda, dok preostali deo završava u rekama.
Pored kanalizacije, značajan izvor zagađenja predstavlja poljoprivreda. Pesticidi i veštačka đubriva dospevaju u reke spiranjem sa njiva ili putem eolske erozije, kada vetar prenese čestice zemljišta u vodotok.
Još jedan faktor koji utiče na kvalitet i temperaturu vode jeste termalno zagađenje. Voda iz Dunava koristi se za hlađenje sistema u termoelektrani Kostolac. Prema studiji ISK of Thermal Pollution of the Danube Passing Through Serbia Due to Thermal Power Plants, zabeleženo je da je temperatura vode nizvodno od Kostolca za oko jedan stepen viša od temperature vode uzvodno, u okolini Smedereva, što može uticati na ekosistem reke. Voda koja se ispušta iz elektrane kroz kanal poznat kao “Topla voda” ponovo se vraća u vodotok. Kanal je delimično zapušten i u njemu se nalazi smeće koje završava u koritu reke, dodatno utičući na kvalitet voda.
Divlje deponije u neposrednoj blizini rečnih korita dodatno utiču na kvalitet voda. Prema podacima izloženim u Planu razvoja Grada Požarevca, u seoskim i prigradskim naseljima registrovano je više od 26 divljih deponija, na kojima se nalazi preko 1.000.000 m³ otpada nedefinisanog morfološkog sastava. U ovom otpadu prisutan je i deo opasnog materijala, uključujući medicinski otpad, elektronski otpad, azbest, otpadna ulja i automobilske gume. Otpad sa deponija često se raznosi i završava u rekama, dok komunalni i životinjski otpad koji stanovnici bacaju direktno u reke dodatno doprinosi zagađenju.
