Moj grad

Lekcije iz istorije: Ko su fašisti, nacisti, ustaše i teroristi?

Foto: J. Jacić/Boom93

Foto: J. Jacić/Boom93

Nacisti, ustaše, teroristi, izdajnici, strani plaćenici, pokušavaju da sprovedu obojenu revoluciju… Sve ovo su etikete koje su proteklih godinu dana mogle da se čuju na prorežimskim medijima ili pročitaju na društvenim mrežama, a odnose se na studente i proteste koje organizuju zbog tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu. O značenju ovih pojmova i posledicama njihove upotrebe razgovarali smo sa nekoliko bivših i sadašnjih maturanata požarevačkih srednjih škola, kao i sa nastavnikom istorije Živojinom Ivkovićem.

Đorđe Dimitrijević navodi za Boom 93 da je lepeza uvreda koja se koristi u prorežimskim medijima za, kako kaže, one koji zdravorazumski misle – ogromna. Ipak ocenjuje da je u pitanju tehnika osujetiti drugog kako bi sebe uzdigli.

„Tu su komentari da smo mi teroristi, strani plaćenici… Samo ne znam čiji strani plaćenici. Istoka ili Zapada?”, kaže Dimitrijević.

Klaudija Petrović ističe da su upravo takve etikete u njoj izazvale osećanje da ne može biti neutralna.

„Sa svakom novom etiketom, sa svakom novom uvredom bes u meni je rastao i više uopšte ne mogu da gledam na te ljude isto. Ne mogu više da budem neutralna, iako sam na početku bila zato što smatram da to prevršuje svaku granicu. Oni vređaju neistomišljenike, vrše nasilje nad njima i ne umeju da prihvate da je neko drugačiji od njih”, smatra naša sagovornica.

Ko su bile ustaše?

„Ustaše su hrvatski pokret iz Drugog svetskog rata koji se bavio uklanjanjem Jevreja, Srba, Roma iz svoje države, na kakav god to način da je moguće. Po mnogima su ustaše najveće zlo koje je hodalo ovom planetom”, rekao je Bogdan Stanković.

Nastavnik istorije Živojin Ivković objašnjava da su ustaše bili pripadnici ustaškog pokreta, radikalne, rasističke, nacionalističke i terorističke organizacije koja je u svojoj ideologiji sadržala elemente fašizma i nacizma.

„Pokret je predvodio Ante Pavelić i nastao je krajem dvadesetih godina 20. veka među hrvatskim emigrantima koji su se protivili jugoslovenskoj državi i nastojali da stvore nezavisnu hrvatsku državu. Tokom Drugog svetskog rata, ustaše su, uz podršku nacističke Nemačke i fašističke Italije, došle na vlast u okviru marionetske Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Ustaški režim sprovodio je izrazito represivnu i zločinačku politiku prema Srbima, Jevrejima, Romima i političkim protivnicima”, navodi on.

Jedan od primera u kome su studenti nazvani ustašama je iz februara 2025. godine. Naime, u tektsu „Zduhači, manitoši i ljudi od veresije“ mitropolit kruševačk David studente je nazvao „srpskim ustašama”.

Ko su bili fašisti, a ko nacisti?

Pojam nacista Bogdan Stanković objašnjava na sledeći način: „Nacisti su pristalice Nacionalsocijalističke partije Adolfa Hitlera, ali nacisti više ne postoje. Sada postoje neonacisti.”

Osim sa nacistima, studenti su dovođeni i u vezu sa fašistima.

„U istorijskom kontekstu, fašisti su bili pristalice i pripadnici fašističkih partija i pokreta koji su nastali između dva svetska rata, a u pojedinim slučajevima opstali i nakon Drugog svetskog rata. Osnovna obeležja fašizma bila su militarizam, ekstremni nacionalizam, rasizam, antiliberalizam, totalitarizam i nedemokratski karakter vlasti”, objašnjava Ivković.

Objašnjavajući pojam nacista, navodi da su oni bili simpatizeri i pripadnici Nacionalsocijalističke partije u Nemačkoj, kao i njenih ogranaka u drugim državama tokom međuratnog perioda i samog rata. Dodaje da je nacizam radikalnija i rasistička verzija fašizma, jer u njegovom središtu stoji ideja o nadmoći jedne „rase“ (u ovom slučaju germanske) nad drugima.

„Reč je o dvema totalitarnim i nedemokratskim ideologijama koje imaju istu idejnu osnovu, ali se nacizam razvio kao njen ekstremniji, rasno zasnovan oblik”, kaže Ivković.

U vezu sa nacistima studenti su dovedeni na – Radio-televiziji Srbije.

Naime, u aprilu ove godine, u toku blokade RTS-a od strane studenata i građana, u centralnom dnevniku voditeljka vesti je navela sledeću rečenicu: „Nepoznata lica, koja se predstavljaju kao studenti u blokadi i koja u ovom kontekstu odlučuju o tome ko ima pravo da bude novinar, podsećaju na mehanizme kontrole i cenzure iz prošlosti, poput novinarske komore nacističke Nemačke”.

Takođe, po medijima i društvenim mrežama širila se parola „Bolje ćaci nego naci”, koja je osvanula i na transparentu sa kukastim krstom na Niškoj tvrđavi, pa i ispred Narodne skupštine.

Nakon napada na predstavnika „studenata koji žele da uče“ Miloša Pavlovića i njegove kolege, predsednica Skupštine Ana Brnabić nazvala je studente u blokadi „nacističkim hordama” i „fašističkim falangama”.

Ko su teroristi?

„Teroristi su ljudi koji vrše nasilje nad drugom grupom ljudi. Imaju cilj da zastraše ljude i da naprave pritisak na neko društvu ili vlast”, smatra Ljubica Vukosavljević.

Bogdan Stanković dodaje da akcije preduzimaju radi nekog višeg cilja ili drugog motiva.

Nastavnik Živojin Ivković ističe da pitanje ko su teroristi deluje jednostavno, ali je u stvarnosti jedno od najspornijih u savremenom svetu.

„Međunarodna zajednica ni danas nema jedinstvenu definiciju terorizma, pa se često kaže: ’Nekome teroristi, drugima borci za slobodu’“, navodi on.

Kako dalje objašnjava, u osnovi, terorista je onaj ko upotrebom nasilja i straha nastoji da ostvari političke, verske ili ideološke ciljeve, ali je ovaj pojam vremenom postao ideološko oružje – reč kojom se politički protivnik može diskreditovati i dehumanizovati.

„Poslednje decenije pokazale su koliko je ta granica tanka. Napadi 11. septembra u SAD, kao i tragedije u Parizu, Moskvi i najnoviji napadi u Izraelu i akcije Hezbolaha, otkrivaju različita shvatanja terorizma i duboku podeljenost sveta oko toga ko zaslužuje tu etiketu”, kaže Ivković.

Dodaje da su od 2001. godine države pozvane da se bore protiv „terorista“, ali bez jasne definicije tog pojma.

„Ta neodređenost omogućila je mnogim vladama da same određuju koga će tako označiti – ponekad i sopstvene protivnike, novinare ili građanske pokrete”, navodi naš sagovornik.

Jedan od brojnih primera u kome su studenti nazvani teroristima je iz maja 2025. godine.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao je junacima četvoricu članova Srpske napredne stranke koji su optuženi da su pretukli studente u Novom Sadu i zatražio slobodu za njih, dok je poručio da u zatvor treba da idu, kako je naveo, blokaderski teroristi.

„Sloboda junacima: Nikola Blagojević, Danilo Rajičević, Stefan Kojović, Nemanja Despotović“, napisao je Vučić na svom Instagram nalogu uz poruku „Zatvor blokaderskim teroristima“, prenela je Nova.rs.

Obojena revolucija

Studentska borba mesecima je nazivana obojenom revolucijom. Pitali smo učenike kako oni razumeju ovaj pojam.

„Obojena revolucija je revolucija koja ima eksterni uticaj, gde neko van države finansira stranu demonstranata i ima veliki udeo u toj revoluciji”, kaže Bogdan Stanković.

Đorđe Dimitrijević navodi da je tzv. cvetna revolucija njegova ’omiljena’ etiketa. 

„Čija je to obojena revolucija? Ko nas plaća? ’Ko vas plaća da mlatite našeg predsednika?’ To je najjači deo iz filma ’Profesionalac’, koji opisuje sve ove događaje, koliko ljudi imaju neku magu pred očima, bilo da to žele ili su plaćeni ili brane svoju poziciju”, navodi Dimitrijević. 

Obojene revolucije početkom 21. veka dovele su do promena režima u bivšim sovjetskim državama. Nazvane su simbolično po cveću koje su demonstranti koristili tokom nenasilnih protesta u pokušajima da svrgnu nedemokratske režime. Tako je je u Gruziji izvedena revolucija ruža, u narandžasta a, u Kirgistanu revolucija lala. Termin danas uglavnom ima negativnu konotaciju, budući da se vezuje za upliv stranih faktora.

„Istorija nas uči da mehanizmi slični onima iz totalitarnih režima lako mogu oživeti u novom obliku”

Ljubica Stanković smatra da je cilj lepljenja navedenih etiketa studentima u prorežimskim medijima – zastrašivanje.

„To je zastrašivanje ljudi koji prate te medije. koji čitaju to, koji nemaju širu sliku, koji nemaju razvijeno svoje ja i svoje mišljenje. To je i vređanje mladih, uspešnih ljudi, akademskih građana koji se bore za neke više ciljeve, za neke ideale, za bolje društvo i za bolju sredinu. Tužno je što nas tako nazivaju, ali to je odraz njih i njihove kulture”, ističe Ljubica Vukosavljević. 

Sofija Đorđević smatra da su etikete koje se pripisuju studentima vrlo uvredljive i da se korišćenjem takvih termina „gađa u slabu tačku našeg naroda – sa namerom”.

„Nije mi jasno kako možemo sopstveni narod da nazivamo i ustašama i nacistima i izdajicama i ne znam koju još reč da upotrebim, kada se oni upravo bore za dobrobit svih, za bolje sutra, za bolju državu i ni u jednom trenutku nisu uradili ništa da tu državu unazade”, ističe Klaudija Petrović. 

Nastavnik Živojin Ivković ističe da istorija nije samo priča o prošlosti, već i ogledalo u kojem možemo videti savremeno društvo.

„U vremenu u kojem živimo, pojmovi kao što su ’fašista’ ili ’terorista’ sve se češće koriste kao političke etikete – ne da bi opisali stvarnu pojavu, već da bi diskreditovali neistomišljenike. Takvom zloupotrebom jedno opštepoznato zlo gubi svoj pravi smisao i time se, paradoksalno, umanjuje njegova težina”, navodi on.

Dodaje i da nas istorija uči da mehanizmi slični onima iz totalitarnih režima lako mogu oživeti u novom obliku.

„To su strategije stvaranja unutrašnjeg neprijatelja kako bi se društvo okupilo oko vlasti, skretanje pažnje sa sopstvenih neuspeha, kao i manipulacija informacijama i kontrola medija radi oblikovanja ’alternativne stvarnosti’. Krize se tada koriste kao prilika da se vlast predstavi kao jedini zaštitnik i spasilac”, kaže Ivković.

Ističe da razumevanje ovih pojava nije samo akademsko pitanje, već društvena potreba.

„Kada se studenti koji traže pravdu, odgovornost i slobodu nazivaju ’fašistima’ ili ’teroristima’, ne guši se samo njihov glas – guši se i sposobnost društva da vodi dijalog i da razlikuje zloupotrebu od stvarne opasnosti. Istorija nas upozorava da upravo u tom trenutku počinje urušavanje demokratske svesti”, zaključuje naš sagovornik.

Ovaj medijski sadržaj je nastao u okviru projekta „Mladi i mediji za demokratski razvoj“ koji Boom93 realizuje u partnerstvu sa Beogradskom otvorenom školom i uz podršku Švedske. Stavovi i mišljenja autora izneta u ovom medijskom sadržaju ne predstavljaju nužno i mišljenje partnera i donatora.