Moj grad
Od improvizovanih golova do prve postave Partizana (VIDEO)
Foto: J. Milenković/Boom93
Sportski teren je mesto susreta različitih narodnosti i jezika. Sve razlike na terenu se brišu i prerastaju u zajedništvo. Lično iskustvo o tome donosi Predrag Luka, fudbaler FK „Mladi radnik” i nekadašnji fudbaler FK „Partizan”.
Priču o svojoj karijeri ispričao nam je na stadionu FK „Mladi radnik” , na kome je i započeo prve fudbalske korake.
„Prolazio sam sve škole, od petlića, pionira, kadeta, omladinaca do prvog tima, gde sam svojim znanjem, zalaganjem, trudom, dospeo do jednog višeg nivoa i od tada odlazio u velike klubove”, rekao je Luka.
Kako kaže, nakon mnogo treninga, rada i truda, odlazi u FK „Rad”, u kome je proveo dve i po godine.
„Tada sam bio na još većem nivou i bila je još veća odgovornost. Svojom igrom sam dokazao da vredim još više. Zatim dolazi poziv Partizana. San svakog igrača, svakog deteta, jeste da igra za tako veliki klub. Ponosan sam na to što sam proveo tri godine u Partizanu”, navodi Luka.
Sa timom Partizana igrao je Ligu šampiona, Ligu Evrope, osvaja Kup Srbije i bio prvak države. Ističe da je to za njega veliki uspeh i da će sa ponosom nositi celog života.
Pokazao nam je Mlavsku ulicu i romsko naselje iz kog potiče i podelio svoja sećanja na fudbalske korake u ovom naselju.
„Nalazimo se u naselju gde sam počeo prve fudbalske korake sa svojim drugarima. Golove smo pravili od školskih torbi. Sećam se da smo imali loptu koja je sva bila kožna, izguljena, nikakva, ali nam to uopšte nije bilo bitno. Bitno je da smo trčali za njom, igrali fudbal, što je bilo nešto najlepše na svetu”, priseća se Luka.

Primećuje veliku razliku u načinu na koji deca danas provode detinjstvo.
„Postoji velika razlika u tom vremenu i sada kada je tehnologija daleko otišla. Deca su ređe na ulicama, svi su po igraonicama, na telefonima. Mislim da je to jedna velika greška i da roditelji što pre treba da utiču na to da deca što više dolaze na ulice i da se bave sportom. Sport velika stvar. Kroz fudbal, odbojku, košarku, deca se razvijaju i, kada dođe neki drugi period, grade svoje karijere i žive od toga”, smatra Luka.
Svoja fudbalska znanja Luka se trudi da prenese na svog sina.
„Za mene je veliko zadovoljstvo i čast da sa svojim sinom igram fudbal. Ukazao sam mu na to gde sam ja grešio, kako on sada to ne bi radio. Vodim ga ka pravom putu. Sada je fenomenalan, sluša i radi dobro, tako da se nadam da će prevazići oca”, kaže naš sagovornik.
Upitali smo ga da li se tokom svoje fudbalske karijere suočavao sa određenim stereotipima.
„Bio sam na visokom nivou, bio profesionalac i uopšte nisam obraćao pažnju na to, jer sam se bavio svojim poslom. Teren mi je bio jedino merilo, na to sam se bazirao i zato sam i uspeo u fudbalu, gde sam svoju karijeru okončao igranjem u Partizanu”, kaže Luka.
Ono što ističe kao problem koji treba rešiti kako bi romska deca imala jednake uslove za razvijanje sportskih veština, pa i karijere.
„Nemamo fudbalskih terena, košarkaških terena, nemamo rasvete. Deca su sve češće i češće po kućama. Romska deca su dosta talentovana. Imaju dušu, imaju srce. Mogu sigurno da kažem da sportski radnici, treneri, menadžeri treba što više da se time bave i obilaze romska naselja. Treba da im se pomogne. Oni nemaju uslova da plaćaju treninge, da odlaze na treninge, nemaju opremu. Nemaju osnovne stvari za dalji razvoj u fudbalu”, zaključuje Predrag Luka.
Projekat "Multi-kulti supermarket", koji podržava Gradsko veće Grada Požarevca, a čiji je deo i ovaj tekst, ima za cilj da istraži i istakne bogatstvo kulturne raznolikosti Grada Požarevca i Opštine Kostolac, grada sa viševekovnim korenima i savremenim izazovima multietničkog suživota. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
