Društvo
Statistika koja plače: Mladi, alkohol i putevi Srbije

Foto: Pixabay
Sve češće “crne hronike” izgledaju isto: mladi ljudi, vikend, prebrza vožnja, alkohol, probna dozvola. Na kraju – crni džakovi, uplakani roditelji i neumoljiva statistika.
amo od početka septembra sedmoro ljudi mlađih od 30 godina izgubilo je život na srpskim putevima. Od početka godine – 72 osobe. To je izjavio potpukovnik policije Dejan Stević iz Uprave saobraćajne policije, navodeći da mladi najčešće stradaju u saobraćaju vikendom. Dodatno zabrinjava i to što vozači s probnom dozvolom voze u vremenu kada im je to zabranjeno, a neretko su i pod dejstvom alkohola.
Brojke koje izgledaju suvo i hladno, ali iza kojih su urušene porodice i zaustavljeni životi koji su tek počeli.
Ono što je posebno potreslo javnost jeste tragedija u Bogatiću – ženu, koja je gurala dete u kolicima, usmrtio je vozač s 1,43 promila alkohola u krvi. Potom je pobegao s mesta nesreće, ostavljajući dete samo.
I dok Dejan Stević iz Uprave saobraćajne policije ističe da je „munjevitom akcijom” policije taj vozač uhapšen, ne kaže šta će država konkretno da uradi kako bi se zaustavio “crni talas”.
Iako su pojedine tragedije gotovo filmske u svom užasu - nisu izuzetak, već pravilo. Kod Beogradskog sajma, dva automobila puna tinejdžera, vozač s probnom dozvolom, kasna noć, alkohol. Ishod – više teško povređenih. A mogao je da bude i gori. U Kragujevcu – automobil i kamion, opet mladi, opet pogibija i životno ugroženi.
Policija nas ubeđuje da svakodnevno beleži one koji sedaju za volan pijani, drogirani, bez dozvole. Samo u Leskovcu, za tri dana – pet vozača u toj kategoriji. Jedan je vozio i pod dejstvom kokaina – u zoni škole.
Institucije apeluju, roditeljima poručuju da moraju da znaju gde su im deca i ključevi od kola. Apeluju, kao da nije jasno da volan u rukama neodgovorne osobe - postaje oružje.
Ali, problem je mnogo dublji od brojeva i pukog apelovanja. Problem je kultura bahatosti koja se toliko uvukla u naše ulice da su vozači počeli da ignorišu i najosnovnije – davanje migavca. To nije tek sitnica. To je simptom. Ako nekome nije važno da signalizira skretanje, zašto bi mu bilo važno da li vozi pijan, prebrzo, ili da li neko na pešačkom prelazu gura kolica s detetom?
Na putevima Srbije više ne gubimo živote samo zbog alkohola i brzine. Gubimo ih zbog mentaliteta – onog u kojem je bahatost postala normalna, a obazrivost smešna.
I dok poražavajuće brojke rastu, pitanje je: Koliko nas još mora da pogine da bismo shvatili da vožnja nije teren za dokazivanje moći, već prostor u kojem i jedan migavac može da spasi život?