Društvo
Dok vlast obećava kanalizaciju, milioni kubika fekalija završavaju u rekama Srbije
Foto: Boom93/M. Veljković
Proći pored Ade Huje leti – gotovo je nemoguća misija bez ruke preko nosa. Iz tog dunavskog rukavca, kod beogradskog naselja Višnjica, dopire nesnosan smrad zbog fekalija, uginule ribe i ustajale vode.
Od maja do septembra, prizor i miris ukazuju na problem star decenijama – beogradsku kanalizaciju i otpadne vode koje završavaju u rekama.
Beograd je jedina evropska metropola koja otpadne vode izbacuje direktno u svoje dve reke - Savu i Dunav.
Rezultat? Svake godine u Srbiji se u prirodu izlije količina fekalija koja bi napunila 120.000 olimpijskih bazena – polovina toga samo u glavnom gradu.
Da li Sava i Dunav truju?
Zvanične institucije umiruju javnost, ali iskustva pojedinih istraživača, koji su postali i plivači, govore drugačije.
Nemački hemičar Andreas Fat, koji je 2022. preplivao tri hiljade kilometara Dunavom, odustao je u Beogradu, upravo zato što ovom rekom u Srbiji plivaju i fekalije.
“Zbog količine bakterija koje se ulivaju, veliki je izazov plivati u Beogradu. Posledica kontakta sa dunavskom vodom može biti infekcija (bakterijom) ešerihijom koli", rekla su tada iz Fatovog tima.
Austrijski univerzitetski tim 2019. godine potvrdio je ono što Beograđani osećaju – Dunav je zagađen fekalijama na celom toku kroz Srbiju, Rumuniju i Bugarsku.
Najkritičnije tačke su Novi Sad i Beograd, gde su naučnici zabeležili ekstremno visoke nivoe ešerihije koli.
Ipak, paradoksalno, analize pokazuju da je voda Dunava na izlasku iz Srbije, nizvodno od Đerdapa, čistija nego na ulasku u zemlju.
Institut za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ objašnjava to sposobnošću reke da se sama prečisti.
“Dunav i Sava spadaju među najveće evropske reke sa izuzetno velikim biološkim potencijalom za razgradnju biološki razgradivih organskih materija i samoprečišćavanje. Zahvaljujući toj sposobnosti, koncentracije potencijalno štetnih biološki razgradivih organskih materija brzo se smanjuju na nivoe koji značajno ne ugrožavaju vodeni ekosistem. Bez obzira na navedeno, smatramo da bi izgradnja gradskog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda svakako doprinela boljem očuvanju kvaliteta voda Save i Dunava”, navodi za N1 tehnički direktor Instituta “Jaroslav Černi” Miodrag Popović.
Javno dostupnih podataka o kvalitetu vode u samom Beogradu nema, Zavod za javno zdravlje ih redakciji N1 nije dostavio.
Prema podacima Zavoda za statistiku iz 2019. godine, Srbija godišnje proizvede oko milijardu i 145 miliona kubnih metara otpadnih voda, ali se, prema Eurostatu, prečisti manje od 15 odsto.
“To je velika uvreda za sve”, kaže za N1 novinarka Balkanske istraživačke mreže BIRN Katarina Baletić.
Dodaje da se reklamnim spotovima predizbornih kampanja vladajuće stranke vide svetleće zgrade luksuznog naselja Beograda na vodi, koje je praktično sagrađeno na reci punoj kanalizacije.
“Čak i ako imamo tu sreću da su Dunav i Sava dovoljno velike reke da podnesu nebrigu naše vlasti i da prerade sve što u njih ispustimo, ne možete da se ne zapitate - da li je moguće da nam zvaničnici pričaju o letećim automobilima i delfinarijumima u gradu gde se kanalizacija ispušta direktno u reke”, ističe Baletić.