Politika
Prvo zasedanje novog saziva Narodne skupštine: Potvrđivanje mandata, izbor predsednika i konstituisanje parlamenta
Foto: M. Tadić/Boom93
Prvo zasedanje nakon vanrednih parlamentarnih izbora održanih 25. oktobra označava početak konstituisanja novog saziva Narodne skupštine. Ustav i Zakon o Narodnoj skupštini propisuju postupak potvrđivanja mandata, izbor skupštinskog rukovodstva, ali i širok krug nadležnosti najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tela u Srbiji.
Potvrđivanje mandata prvi korak ka konstituisanju parlamenta
Narodna skupština Srbije sutra, 17. novembra, održaće prvo zasedanje nakon vanrednih parlamentarnih izbora, održanih 25. oktobra. Time počinje proces konstituisanja novog saziva parlamenta, čiji sastav, prema Ustavu, čini 250 narodnih poslanika.
Ustavom Republike Srbije i Zakonom o Narodnoj skupštini propisani su način konstituisanja parlamenta, potvrđivanje poslaničkih mandata, izbor skupštinskog rukovodstva, kao i nadležnosti i način rada najvišeg predstavničkog tela u zemlji.
Na prvoj sednici Narodna skupština potvrđuje mandate narodnih poslanika, a parlament se smatra konstituisanim kada mandati budu potvrđeni za dve trećine od ukupnog broja poslanika. Nakon potvrđivanja mandata, narodni poslanici polažu zakletvu.
Prema Zakonu o Narodnoj skupštini, na prvoj sednici obavlja se i izbor predsednika i potpredsednika parlamenta, kao i imenovanje generalnog sekretara Narodne skupštine.
Izbor predsednika i potpredsednika parlamenta
Predsednik parlamenta bira se iz reda narodnih poslanika, na predlog najmanje 30 poslanika, a odluku o tome da li će glasanje biti tajno ili javno donosi Narodna skupština.
Ustav propisuje da se predsednik i jedan ili više potpredsednika biraju većinom glasova svih narodnih poslanika.
Predsednik Narodne skupštine predstavlja parlament, saziva njegove sednice, predsedava njima i stara se o primeni Poslovnika, kao i o blagovremenom i usklađenom radu skupštinskih odbora.
Zakonodavna i ustavotvorna uloga Narodne skupštine
Narodna skupština je, prema članu 98 Ustava Srbije, najviše predstavničko telo i nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti u Republici Srbiji.
Jedna od njenih osnovnih nadležnosti jeste donošenje i promena Ustava, kao i usvajanje zakona i drugih opštih akata iz nadležnosti Republike Srbije. Parlament odlučuje i o promeni granice države, raspisuje referendum i potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.
U nadležnosti Narodne skupštine su i odlučivanje o ratu i miru, proglašenje ratnog i vanrednog stanja, kao i nadzor nad radom službi bezbednosti.
Poslanici, odnosno Narodna skupština, odlučuju i o važnim državnim i razvojnim dokumentima. Parlament usvaja strategiju odbrane, plan razvoja i prostorni plan Republike Srbije, kao i budžet i završni račun države, na predlog Vlade.
Među ustavnim nadležnostima Narodne skupštine nalazi se i davanje amnestije za krivična dela.
Izborna i kontrolna funkcija parlamenta
Pored zakonodavne, Narodna skupština ima i značajnu izbornu funkciju. Ona bira Vladu, a odlučuje i o prestanku mandata Vlade i ministara, čime učestvuje u formiranju i promeni izvršne vlasti.
U okviru svojih izbornih nadležnosti, parlament bira i razrešava sudije Ustavnog suda, bira četiri člana Visokog saveta sudstva i četiri člana Visokog saveta tužilaštva, kao i Vrhovnog javnog tužioca, te odlučuje o prestanku njegove funkcije.
Narodna skupština bira i razrešava guvernera Narodne banke Srbije, Zaštitnika građana, kao i druge funkcionere čiji je izbor utvrđen zakonom.
Važan deo njenog rada odnosi se na kontrolu drugih državnih institucija. Parlament nadzire rad Vlade i ministara, službi bezbednosti, guvernera Narodne banke Srbije i Zaštitnika građana, kao i drugih organa i tela u skladu sa zakonom.
Kontrola rada Vlade ostvaruje se, između ostalog, postavljanjem poslaničkih pitanja, podnošenjem interpelacije, glasanjem o nepoverenju Vladi ili pojedinom članu Vlade, kao i obrazovanjem anketnih odbora.
Predstavnička funkcija i odnos sa građanima
Narodna skupština ima i predstavničku funkciju, koja podrazumeva razmatranje predstavki i predloga građana, kao i održavanje sastanaka sa građanima u zgradi parlamenta i u skupštinskim kancelarijama van njegovog sedišta.
Svaki narodni poslanik ima pravo da predlaže zakone i druge akte, podnosi amandmane, učestvuje u raspravama i odlučivanju, postavlja poslanička pitanja i traži informacije potrebne za obavljanje poslaničke funkcije.
Pravo predlaganja zakona, osim narodnih poslanika, imaju i Vlada, skupština autonomne pokrajine i najmanje 30.000 birača. Zaštitnik građana i Narodna banka Srbije imaju pravo predlaganja zakona iz svoje nadležnosti.
Odbori kao deo skupštinskog rada
U okviru Narodne skupštine obrazuju se stalna i privremena radna tela. Stalna radna tela su odbori, dok se kao privremena mogu obrazovati anketni odbori i komisije.
Odbori razmatraju predloge zakona i drugih akata, prate rad Vlade i drugih državnih organa u okviru svojih nadležnosti, razmatraju njihove izveštaje i mogu da organizuju javna slušanja.
Narodna skupština bira članove odbora i njihove zamenike, na predlog poslaničkih grupa, srazmerno njihovoj zastupljenosti u parlamentu.
Dva redovna zasedanja godišnje
Rad parlamenta odvija se na sednicama, a Narodna skupština se, prema Ustavu i zakonu, sastaje u dva redovna zasedanja godišnje. Prvo počinje prvog radnog dana u martu, a drugo prvog radnog dana u oktobru. Redovno zasedanje ne može trajati duže od 90 dana.
Vanredno zasedanje može se održati na zahtev najmanje jedne trećine narodnih poslanika ili na zahtev Vlade, sa unapred utvrđenim dnevnim redom. Narodna skupština sastaje se bez posebnog poziva nakon proglašenja ratnog ili vanrednog stanja.
Odluke se, po pravilu, donose većinom glasova narodnih poslanika na sednici kojoj prisustvuje većina od ukupnog broja poslanika. Za pojedine odluke Ustavom je propisana većina glasova svih narodnih poslanika, dok se za određena pitanja zahtevaju dvotrećinska ili tropetinska većina.
Sutrašnje zasedanje predstavlja prvi korak u uspostavljanju novog saziva Narodne skupštine, koji će u narednom periodu obavljati ustavom i zakonom utvrđene zakonodavne, izborne, kontrolne i predstavničke funkcije.
