Zanimljivosti

Zova: recept za domaći sirup

Foto: J. Rogožarski/Boom93

Foto: J. Rogožarski/Boom93

Zova je biljka koja je veoma rasprostranjena na našim prostorima i uspeva u različitim uslovima. U narodnoj medicini zova se često koristi zbog svojih lekovitih svojstava, ali i za pripremu soka.

Gotovo svi delovi zove imaju lekovitu primenu. Pupoljci i mladi listovi se sakupljaju pre cvetanja, tokom aprila i maja, cvetovi se beru po suvom i sunčanom vremenu. Unutrašnja kora korena prikuplja se u periodu zimskog mirovanja biljke, odnosno u oktobru, novembru, februaru i martu. Plodovi se beru u septembru, kada potpuno sazru.

Najlekovitiji deo biljke je cvet zove, koji je bogat vitaminom C, vitaminima B grupe, gvožđem i selenom. Sadrži i eterična ulja, tanine, pektine, flavonoide, glikozide i sluzi, a glavna aktivna supstanca je sambunigrin. Takođe sadrži prirodne šećere i voćne kiseline. Važno je napomenuti da su zeleni listovi otrovni zbog kalcijum-oksalata i ne koriste se u ishrani.

Sirup od cveta zove

Recept: 30 cvetova, 3 l vode, 3 kg šećera, 100g limuntusa i 3 limuna.

Postupak:Sveže ubrane cvetove zove operite pod mlazom vode, pa ih stavite u lonac i pospite limuntusom. Rukama ih blago protrljajte.

Zatim ih prelijte vodom, dodajte limun isečen na kolutove, poklopite i ostavite da stoji 24 sata.

Nakon 24 sata procedite kroz gazu u drugu posudu. Dodajte šećer i mešajte dok se potpuno ne rastvori. Povremeno promešajte kako bi se šećer brže otopio.

Pripremite prethodno sterilisane flaše (u rerni). Sipajte sirup u flaše i čuvajte u frižideru ili na hladnom mestu.

Sirup se može razblažiti običnom ili kiselom vodom.

Najbolje je brati zovu u predelima udaljenim od puteva i bilo kakvog  zagađenja.