Moj grad

Sećanje na Milenu Pavlović Barili – 81 godina od smrti velike srpske umetnice

Foto:Milena Pavlović barili/R.Momirović/Boom93

Foto:Milena Pavlović barili/R.Momirović/Boom93

Pre 81 godinu, 6. marta 1945. godine, preminula je Milena Pavlović Barili, istaknuta srpska i evropska umetnica čije platno i poezija i danas ostavljaju neizbrisiv trag u svetu avangarde i simbolizma. Njena svestrana umetnička zaostavština obuhvata slike, portrete, ilustracije i stihove, stvarane između Požarevca, Pariza, Rima i Njujorka.

Slikarka i pesnikinja Milena Pavlović Barili, jedna od najznačajnijih umetnica srpske i evropske avangarde dvadesetog veka, rođena je 5. novembra 1909. u Požarevcu. Bila je jedino dete Danice Pavlović i Bruna Barilija, a sa majčine strane potomak porodice Karađorđević.

Slikarstvo je učila u Beogradu kod Bete Vukanović, a potom u Minhenu kod Huga fon Habermana i Franca fon Štuka. Rani radovi odražavaju akademizam minhenske škole, sa portretima porodice i javnih ličnosti, uključujući „Autoportret sa belom tokom“ iz 1929.

Godine 1931. putuje u Španiju, London i Pariz, gde živi do 1939. i razvija stil sa simbolima, metaforama i suptilnim koloritom, pod uticajem Đorđa de Kirika. Objavljivala je poeziju i ilustracije na više jezika. Izlagala je i u Rimu, Firenci i Veneciji, gde boja postaje dominantna u njenim delima, uključujući „Autoportret sa strelcem“, „Devojka sa lampom“ i „Venera sa lampom“.

Poslednju put posećuje majku u Požarevcu 1936. godine.

Uoči Drugog svetskog rata odlazi u Njujork, gde radi kao ilustrator za modne časopise i dizajn za "Revlon", a bavi se i scenografijom za balet „Sebastijan“. Naslikala je portrete švedskog princa Karla, austrijskog nadvojvode Franca Josifa i jugoslovenskog kralja Petra II Karađorđevića. Prvu američku izložbu imala je 1939. u galeriji Žulijen Levi, a kasnije i u Vašingtonu.

Upoznala je Roberta Goslena, za koga se udala 1943. Nakon povrede kičme, nastavila je da radi noseći metalni korset. Milena Pavlović Barili preminula je 6. marta 1945. u Njujorku, a urna je 1947. preneta u Rim na Nekatoličko groblje, gde su kasnije sahranjeni i njeni roditelji.