BBC News

Može li život u ratnoj zoni da izazove zavisnost od adrenalina


                    Žena sa dugom, plavom, kovrdžavom kosom, sedi sa rukama prekrštenim preko podignutih kolena. Ima zabrinut izraz lica. Nosi krem duksericu. U pozadini je crno-bela slika b

Žena sa dugom, plavom, kovrdžavom kosom, sedi sa rukama prekrštenim preko podignutih kolena. Ima zabrinut izraz lica. Nosi krem duksericu. U pozadini je crno-bela slika b

Neki Ukrajinci sada osećaju strah i zadovoljstvo tokom eksplozija, što psiholozi nazivaju „zavisnošću od adrenalina“.

Žena sa dugom, plavom, kovrdžavom kosom, sedi sa rukama prekrštenim preko podignutih kolena. Ima zabrinut izraz lica. Nosi krem duksericu. U pozadini je crno-bela slika bombardovane zgrade.
Getty Images
Mnogi Ukrajinci su tokom četiri godine rata iskusili različita složena osećanja

„U glavi sam svesna da su eksplozije opasne i strašne... ali u telu želim ponovo da ih osetim“, kaže Margarita.

Četiri godine od početka ruske invazije, mnogi Ukrajinci prolaze kroz složene emocije.

Granatiranje je postalo toliko uobičajeno da neki kažu da osećaju istovremeno strah i ushićenje tokom eksplozija.

Psiholozi ga nazivaju „adrenalinskom zavisnošću“.

Stotine ljudi se javilo kad je psiholog Jevgen Skripnik pisao o ovome na društvenim mrežama, opisavši to kao „novi psihološki problem za Ukrajince“.

Oni su rekli da ih je verno opisao, ali da ih je sramota i strah od njihovih emocija.

Mnogi drugi su odgovorili rekavši da je to apsurdan koncept i zapitali se kako bilo ko može da uživa u jednom zastrašujućem događaju koji izaziva patnju.

Šta, dakle, izaziva ove emocije i šta to može da nam kaže o mentalnom zdravlju ljudi koji žive u ratnim zonama?

'Stalno iščekivanje'

Margarita (27) iz Kijeva veruje da bi mogla da ima adrenalinsku zavisnost.

Ona neprestano čuje granate u njenom stanu u Podilu otkako se vratila kući za mužem u junu 2022. godine.

Ona kaže za BBC na ukrajinskom da dok reaguje neutralno na sirene za vazdušnu opasnosti, eksplozije joj „bude interesovanje“.

Podsvesno, ona kaže da želi da bude u središtu vanrednog stanja - ili kao svedok ili da bi pomagala ljudima.

„Sa skoro svakim masivnim granatiranjem, uzbuđenje raste, 'šta ako prozori popucaju?'“, kaže ona.

„Ovo je moja 'omiljena' fantazija - relativno bezbedna, nevina, ali podsticajna.

„Kao da sam u neprestanom stanju iščekivanja.“

Margarita kaže da je neke od ovih misli plaše, ali da su one uminule tokom trudnoće i nakon što joj se rodilo dete.

Sada se tokom granatiranja više aktivira njen „odbrambeni mehanizam“ i ona se brine šta će se desiti ako napad bude bio ozbiljan.

„Napolju je zima, mnogo je hladno.

„Ne želim akciju i jarka svetla kao pre.“

Šta izaziva 'adrenalinsku zavisnost?'

Majka sa bebom gleda na izgorelu zgradu gradske skupštine Marijupolja, okrenuta leđima kameri. Žena ima dugu tamnu kosu i nosi prugastu majicu, dok beba ima cvetnu haljinu i gole noge, sa šeširom za sunce. Zgrada ima ugljenisan deo na vrhu.
Getty Images
Kada ljudi žive pod stalnim stresom, oslobađaju se hormoni kortizola i adrenalina

Adrenalinska zavisnost je psihološko stanje, nije mentalna bolest, kaže za BBC Skripnik iz Centra za javno zdravlje Ministarstva zdravlja Ukrajine.

Kad ljudi žive pod stalnim stresom, luče se hormoni kortizol i adrenalin, objašnjava on.

Oni suzbijaju lučenje dopamina, hormona zadovoljstva, što znači da stvari u kojima inače uživaju nemaju više isti efekat.

Kad se dešavaju eksplozije oko ljudi koji su već u tom stanju, one izazivaju nalet adrenalina, koji mogu da vam pruže udar uzbuđenja kad ne dobijate dopamin.

Neki ljudi mogu da postanu zavisni od ove žestoke stimulacije nervnog sistema.

Nekada nam je bilo potrebno nešto ekstremno da bismo izazvali ovo, kao što je „saobraćajna nesreća, skok padobranom ili penjanje uz planinu“, kaže Skripnik.

Ali on objašnjava da je najlakši način sada da se sačeka napad dronom.

A opet adrenalinsku zavisnost ne treba smatrati „mazohizmom“, kaže Valerija Palij, potpredsednica Nacionalnog udruženja psihologa Ukrajine.

To je želja za opuštanjem posle perioda anksioznosti, kaže ona.

Da li je to isto što i PTSP?

Posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSD) prethodi konkretan traumatičan događaj koji podrazumeva flešbekove, intruzivne podsetnike, plač, anksioznost i stalnu svest o potencijalnim pretnjama.

Adrenalinska zavisnost je više poput poremećaja prilagođavanja koji može da se desi svakome, kaže Skripnik.

Ali ljudi sa poremećajima anksioznosti osećaju se smirenije tokom eksplozija, objašnjava on, jer je nivo adrenalina kod njih već visok.

„Dok su na početku rata, muškarci i žene koji nisu bili anksiozni paničili i bežali, pacijenti sa poremećajima anksioznosti su smireno pakovali torbe, umirivali supružnike i ponašali se doslednije i koncentrisanije“, kaže Skripnik.

Irina iz Kijeva nam je rekla da je prošla upravo kroz to.

„Postoji ta čudna interna reakcija nervnog sistema - kad bi trebalo da vam je najgore, osećate se kao da ste najbolja verzija sebe“, kaže ona.

Tokom granatiranja, objašnjava ona, sve anksioznosti i misli koje su joj prethodno smetale su nestale i javio se osećaj koncentracije.

Psihoterapeut Vladimir Stančišin iz Lavova, autor „Emocionalnih oscilacija rata“, kaže da razume zašto ljudi doživljavaju tako složene emocije.

Tokom bilo kakvih eksplozija, ljudi imaju jedan zadatak - da prežive.

„U ovom trenutku, osoba oseća olakšanje, zato što je sve drugo stavljeno na pauzu“, kaže on.

Adrenalinska zavisnost ne bi trebalo da se smatra velikim problemom, dodaje Stančišin, već „obeležje naše psihe koje je zanimljivo za promatranje“.

'Brzo se naviknete na dobro'

Vojnice u kaki vojnim uniformama stoje na gradskoj ulici u Lavovu, u Ukrajini
Getty Images
Jedan čovek je rekao da su osećanja brzo prestala pošto je ruska vojska napustila njegovo selo

Neki od onih koji su govorili za BBC njuz na ukrajinskom kažu da je njihova zavisnost brzo prošla.

Mikola, iz sela Čajki, u okrugu Bušanski, kaže da ju je osećao akutno u prvim nedeljama invazije, kad su se Rusi približavali Kijevu.

U toj fazi, kaže on, skoro svi stanovnici njegove stambene zgrade već su bili otišli, među njima i njegova porodica, ali je on ostao, posmatrajući eksplozije sa 12. sprata.

„Artiljerijske bitke, vazdušne bitke sa dronovima barjaktarima, bilo je i borbenih aviona koji su obarani noću. Kad je sve gorelo oko oboda, spremio bih sebi kafu i gledao ove događaje sa balkona više od mesec dana“, kaže Mikola.

Kad su Rusi otišli, prisetio se kako je pomislio: „Nedostaje mi ovo.“

„Naviknete se na dobro veoma brzo“ i u roku od dve nedelje to osećanje je nestalo, dodaje.

Ali hoće li iskustvo rata ostaviti dugoročne posledice?

Još nema dovoljno informacija za jedan takav zaključak.

Uopšteno gledano, anhedonija - nesposobnost da se oseti zadovoljstvo od stvari koje su vam ranije donosile radost - osnova je za javljanje anksioznosti i depresivnih poremećaja, objašnjava psihijatar Skripnik.

Kad se rat završi, ljudi bi mogli da potraže druge izvore za udare adrenalina tokom svakodnevnog života.

„Možda će biti više porodičnih svađa, razvoda, konzumiranja alkohola, ljudima će biti potrebna neka vrsta stimulansa iznad uobičajenih pragova“, kaže on.

Ali on veruje da ljudi mogu da se naviknu na normalan život bez bilo kakvih problema.

„Neka se samo rat završi, pa ćemo se mi psihijatri i psiholozi time baviti.“

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]