Društvo

"Sporne odredbe": Grupa od 60 poslanika zatražila ocenu ustavnosti novog pravilnika o radu Hitne pomoći

FOTO: Boom93/J. Jacić

FOTO: Boom93/J. Jacić

Grupa od 60 narodnih poslanika iz opozicionih stranka u Skupštini Srbije podnela je predlog za ocenu ustavnosti više odredaba Pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja hitne medicinske pomoći zbog, kako su naveli, njihove direktne nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima Republike Srbije.

Na konferenciji za novinare u parlamentu, predstavnici opozicije podsetili su da je sporni pravilnik, nakon pet godina pravnog vakuma, 15. septembra doneo ministar zdravlja Zlatibor Lončar.

Predlog Ustavnom sudu zajednički su podneli poslanici: Srbija Centra, Stranke slobode i pravde, Zeleno-levog fronta, Narodnog pokreta Srbije, Novog lica Srbije, Pokreta slobodnih građana, Stranke demokratske akcije Sandžaka, Ekološkog ustanka i Demokratske stranke, u saradnji sa pokretom Pravo na život "Meri" i porodicama preminulih.

Šta je sporno?

Prema navodima koji su izneti na konferenciji, član šest pravilnika daje ovlašćenje doktoru medicine, da samostalno i stručno procenjuje opravdanost i odlučuje o potrebi izlaska ekipa na teren.

"Ovakva formulacija, bez obavezujućih i objektivnih protokola, prepušta odluku o životu i smrti subjektivnoj proceni pojedinca. To u praksi znači da će ekipa hitne pomoći, na primer u Beogradu, intervenisati i izaći na teren, a u Vranju neće to učiniti bez obzira na identične simptome koje pacijent ima", objasnio je Slobodan Petrović iz pokreta Srce.

Prema njegovim rečima, član devet pravilnika dodatno produbljuje taj problem, definisanjem drugog reda hitnosti, gde se navodi da ekipa treba da krene "blagovremeno, u skladu sa procenom trenutnog stanja pacijenta i u zavisnosti od broja dostupnih ekipa".

"Ova odredba uvodi dva nedopustiva elementa i pravnu neodređenost. Termin blagovremeno je bez objektivnog vremenskog okvira, što stvara nepredvidivost. I drugi, nemedicinski kriterijum - uvođenje kriterijuma broja dostupnih ekipa u samu definiciju reda hitnosti legalizuje odlaganje pomoći iz organizacionih razloga, što je u suprotnosti sa obavezom države da obezbedi efikasnu zaštitu života, kao i sa načelom pravne sigurnosti", naglasio je Petrović.

Da ovakva manjkava regulativa stvara ogroman i neprihvatljiv sistemski rizik, tvrdi Petrović, nedvosmisleno potvrđuju zvanični statistički podaci iz izveštaja o radu Zavoda za urgentnu medicinu Beograd, koji pokazuju da se svake godine donese preko 450 hiljada odluka o neslanju ekipe hitne pomoći na osnovu sistema trijaže uređenog osporenim pravilnikom.

"Kada se tako veliki broj odluka donosi u okviru sistema koji je zasnovan na subjektivnoj proceni, to stvara ogroman i neprihvatljiv sistemski rizik od pogrešne procene hitnosti, što je u određenom broju slučajeva poslednjih godina imalo smrtni ishod".

On je dodao i da članovi 8 i 28 pravilnika, koji se odnose na vođenje dokumentacije, propuštaju da eksplicitno definišu snimljene telefonske razgovore, fonozapise, kao sastavni deo medicinske dokumentacije.

"Članovi 4, 13 i 30 pravilnika omogućavaju pružanje komercijalnih usluga bez zaštitnih mehanizama propisanih Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Pravilnik omogućavanjem nezakonite komercijalizacije umanjuje dostupnost resursa neophodnih za zaštitu života, čime se flagrantno krše ustavna načela vladavine prava i pravne sigurnosti", istakao je Petrović.

Kako je dodao, član 6, stav 1 pravilnika, propisuje da poslove prijema i obrade poziva u Zavodu za urgentnu medicinu obavlja zdravstveni radnik sa najmanje tri godine radnog iskustva u delatnosti hitne medicinske pomoći. Nasuprot tome, član 20, stav 1 pravilnika, propisuje da iste poslove u domu zdravlja obavlja zdravstveni radnik sa najmanje jednom godinom radnog iskustva u delatnosti hitne medicinske pomoći. "Ova razlika u zahtevanom radnom iskustvu za najkritičniju fazu pružanja hitne pomoći, trijažu poziva, nije samo formalna, već suštinski utiče na kvalitet i bezbednost zdravstvene zaštite", rekao je.

Objasnio je da je iskustvo operatera ključno za brzo i tačno prepoznavanje hitnih stanja, posebno onih atipičnih.

Dalje, prema Petrovićevim rečima, član 21, stav 4, pravilnika propisuje da u slučaju kada je urgentna terenska ekipa doma zdravlja na terenu, a u prostorije hitne medicinske pomoći dođe novi pacijent, medicinska sestra ili tehničar sprovodi potrebne dijagnostičke i terapijske mere kod pacijenta uz prethodnu konsultaciju i naloge doktora medicine, date putem dostupnih informaciono-komunikacionih tehnologija.

"Ova odredba legalizuje praksu gde medicinska sestra, bez direktnog prisustva lekara, zbrinjava hitnog pacijenta na osnovu telefonskih instrukcija", kaže Petrović.

Istakao je i da član dva pravilnika u potpunosti propušta da prepozna decu kao posebno osetljivu kategoriju i da za njih propiše posebne, strože i jasnije procedure u pružanju hitne medicinske pomoći, čime direktno krši ustavnu obavezu o njihovoj posebnoj zaštiti.

Dodao je i da član 15. pravilnika propušta da uspostavi jedinstvene i obavezujuće standarde za edukaciju kadrova u hitnoj medicinskoj pomoći, prepuštajući to internim aktima ustanova što stvara pravnu nesigurnost i rizik od neujednačenog kvaliteta usluga.

"Na osnovu svega navedenog, predlagači predlažu da Ustavni sud Republike Srbije donese odluku kojom se utvrđuje da upravo naznačene odredbe Pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja hitne medicinske pomoći nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima Republike Srbije navedenim u ovom predlogu. Zatim, da odredi privremenu meru i obustavi izvršenje akata i radnji koje se preduzimaju na osnovu osporenih odredaba, jer bi njihovom daljom primenom mogle nastupiti neotklonjive štetne posledice u vidu novih smrtnih ishoda i teških narušavanja zdravlja građana", kazao je.