Društvo
Veran Matić – Stanje u društvu i zašto se studenti bune i zašto nikada neće stati
Foto: N1/Printscreen
Bio sam tog 29. maja 2024. godine dežurni na Sigurnoj liniji, SOS telefonu za prijavljivanje pretnji i nasilja nad novinarima (0800 100 115). Javio mi se Vuk Cvijić i koncizno, u jednoj rečenici, saopštio da je napadnut i udaren pesnicom od strane Milana Lađevića, ispred kafea „Garden food“ u Kosovskoj ulici.
Posle kraćeg razgovora o tome kako se oseća, rekao sam mu da javljam policiji i dolazim. I stigao sam vrlo brzo, kada i policija. Nastojao sam da budem prisutan tokom razgovora Vuka Cvijića i policajaca, da ne bi došlo do nekog propusta, i da naglasim da je reč o napadu na novinara. Napad je bio oko podne, sa svedocima, nasilan, u prometnoj ulici, nekoliko stotina metara od ulaza u zgradu u kojem je pre više od 25 godina ubijen novinar Slavko Ćuruvija. Pomislio sam da je lak slučaj, o tome sam govorio i na Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara. Insistirao sam na odgovorima od tužilaštva i policije. Pisao načelniku PU za grad Beograd, direkciji policije… ministru policije. U skoro svakom mesečnom ANEM-ovom izveštaju o stanju bezbednosti novinara, govorili smo o nedopustivom kašnjenju sa istragom, a potom i sa očiglednom opstrukcijom. Danas je stigao odgovor iz nadležnog tužilaštva, u kojem se odbacuje krivična prijava, uz istovremeno potvrđivanje da je Lađević pesnicom udario Vuka Cvijića, što znači da je lagao u iskazima koje je dao policiji i tužilaštvu. Tabloidni mediji pod kontrolom vlasti, pokrenuli su hajku optužujući Vuka Cvijića da je on izazvao sukob i da je on napadač i nasilnik, a ne Lađević.
U rešenju kojim se odbacuje krivična prijava protiv Lađevića, koje je potpisao tužilac Bojan Jelić, kaže se „… iz svega navedenog proizlazi da je osumnjičeni Milan Lađević vršio nasilje nad oštećenim Vukom Cvijićem, na taj način što ga je zatvorenom šakom leve ruke udario u desni deo lica, a zatim ga je sa obe ruke odgurnuo od sebe, usled čega je oštećeni pao na tlo….“
Jasno mi je da je moguće pronaći u zakonu uporište za odbačaj krivične prijave, ali ja ne bih mogao da mirno spavam, a da utvrdim da se fizički napad dogodio, da je napadač lagao i da je deo grupe oličene u taboidnom nasilju nad društvom… Ne samo kroz medijske uradke, već i kroz direktno fizičko nasilje, kao i u ovom dokazanom fizičkom napadu moćnika iz tabloida na jednog od najboljih i najhrabrijih novinara u Srbiji.
Milan Lađević, direktor Srpskog telegrafa i portala Republika, prijavio je policiji napad Vuka Cvijića na njega, a u iskazu policiji, govorio je o tome da ga je Cvijić provocirao i da je tom prilikom inscenirao pad i da je „iz čista mira seo na asfalt“. U iskazu u tužilaštvu, Lađević je dodatno maštao׃ „Njegov lični utisak je da je Cvijiću ili „klocnula“ noga u smislu da je izgubio kontrolu nad nogom ili ravnotežu ili da se možda sapleo…“
Nas starije ovakva obrazloženja podsećaju na ono koje je izneo Vojislav Šešelj, pošto je njegovo obezbeđenje prebilo advokata Nikolu Barovića, posle njihovog televizijskog duela u julu 1997. godine, kada su teške telesne povrede objašnjavane od strane Šešelja ironično – povredom nastalom klizanjem na koru od banane.
Više na LINKU,