Društvo
„Ovo je odluka jednog čoveka“: Smanjenje plata nastavnicima nezakonito, tvrde pravnici
Foto: Boom93 / T.Spasojević
Prosvetni radnici koji su u obustavi rada dobili su umanjeni prvi deo februarske plate – nekima je na račun leglo 10.000 dinara, nekima 900, a nekima ni toliko. Dok Ministarstvo prosvete insistira na tome da je u redu da se zarade umanje onima koji nisu izvršavali svoje radne obaveze, advokati u ovakvoj meri vide niz pravnih problema. Samo jedan od njih je da ne postoji zakon na osnovu kog poslodavac može odbiti da isplati čitavu zaradu svom radniku.
Nastavnici i učitelji širom Srbije od januara su u obustavi rada. Njima je pre nekoliko dana „legla“ februarska plata – ali umanjena. Pitanje zakonitosti umanjenja njihovih plata, zbog kojeg neki nisu dobili ni dinar, a neki iznos od kojih ne može da se živi, odmah se postavilo, piše Nova ekonomija.
Stručnjak za radno pravo i predsednik Centra za dostojanstven rad Mario Reljanović za Novu ekonomiju pre svega objašnjava na prosvetni radnici nisu u štrajku, već u obustavi rada. Stoga, Zakon o štrajku u ovom slučaju ne može da se primeni.
“Ministarstvo prosvete je reklo da će im biti plaćeno onoliko koliko su radili, ali ta teza jednostavno nije tačna. Nastavnici su bili na svojim radnim mestima, neki od njih su, recimo, držali pripremnu nastavu maturantima, neki su obavljali svoje druge, nenastavne zadatke, ali svi su bili na poslu. Stoga je teza da neko nije dobio platu jer nije radio – besmislena”, kaže Reljanović.
Naš sagovornik objašnjava da zapravo ne postoji zakon koji bi omogućio poslodavcu da radniku jednostavno ne isplati čitavu platu.
“Zakonski, oni ne treba da dobiju umanjenu zaradu, već otkaz, jer to je mera koja se preduzima kada zaposleni ne dolazi na posao. Eventualno, ako se nalazi neko drugo rešenje, to je onda umanjenje zarade od 20 do 30 odsto, ne više od toga. Naravno, ja ne zagovaram to da prosvetni radnici dobiju otkaze, niti je Ministarstvu to cilj, ali ovakav obračun zarada je protivzakonit”, kaže Reljanović.
On naglašava i da postoje direktori škola koji su želeli da se svim zaposlenima isplate pune zarade, pa su izveštaje o radnim satima popunjavali u skladu sa tim. Međutim, Ministarstvo prosvete je takve izveštaje vraćalo na ponovno popunjavanje.
Nadoknada časova će biti plaćena
Časovi će u jednom trenutku morati da se nadoknade, sa čim prosvetni radnici nemaju problem, ali – zakon ima. Naime, kako Reljanović objašnjava za Novu ekonomiju, prosvetni radnici za uvećani broj časova koji drže dobijaju stimulaciju od 30 odsto osnovne zarade. S druge strane, Ministarstvo prosvete najavljuje da će, kada se nadoknada održi, nastavnicima biti isplaćeno ono što sada nije, u punom iznosu.
Međutim, prosvetni radnici zapravo ni ne moraju da nadoknade nastavu, s obzirom na to da sada nisu plaćeni.
“Ukoliko to urade, oni neće biti u goroj pravnoj situaciji nego sada. Međutim, verujem da je cilj Ministarstva da ih u potpunosti finansijski iznuri, da prosvetni radnici odustanu od obustave rada jer ipak moraju od nečega da žive”, kaže Reljanović i dodaje da ipak veruje da će se naći rešenje za nadoknadu nastave.
Advokat Danijel Dinčić takođe smatra da neće doći do toga da učenici ostanu uskraćeni za nastavu.
“Napraviće se plan nadoknade nastave, po ideji Vlade, tako da neće doći do toga da se časovi ne nadoknade”, kaže Dinčić za Novu ekonomiju.
Vid pritiska na prosvetu
Javnost, prosvetni radnici, ali i stručnjaci, ovakvu odluku Vlade vide kao pritisak.
“Lično verujem da ovo nije odluka Ministarstva prosvete, odnosno Vlade. Verujem da je ovu odluku doneo jedan čovek, znamo svi ko. Ovo je isključivo vrsta pritiska, koja nema nikakve veze sa pravom”, kaže Reljanović.
Da je u pitanju vid pritiska na nastavnike, za Novu ekonomiju kaže i Dušan Kokot, predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije.
“Naravno da je ovo vrsta pritiska, koja istovremeno i pokazuje zašto smo u obustavi rada – gazda danas da platu, sutra ne da, i Ministarstvo misli da može da se radi tako. Jeste pritisak, ali navikli smo da živimo s tim”, kaže Kokot.
Sagovornik Nove ekonomije kaže da je sindikat čiji je on predsednik podneo krivične prijave protiv savetnika za finansije pri školskim upravama, s obzirom na to da su pojedini direktori hteli da isplate plate, ali savetnici to nisu odobrili. Takođe, podneta je i krivična prijava protiv ministarke Slavice Đukić Dejanović zbog zloupotrebe službenog položaja i podstrekivanja krivičnog dela.
“Ona sada kaže da je to pritisak, i ja mogu da kažem da jeste. Pa šta treba da radimo dok oni nas pritiskaju? Prosvetni radnici će se žaliti zbog umanjenja plate, a ako im novac ne bude isplaćen ni 21. marta, kada inače dobijaju drugi deo zarade, biće i tužbi”, zaključuje Kokot.
Nastavnici koji nisu dobili platu, ili su dobili samo deo, mogu prvo da se žale Školskom odboru, a ako nisu zadovoljni njihovom odlukom, onda sudu, objašnjava advokat Danijel Dinčić.
Još jedno kršenje zakona
Dinčić ukazuje na još jedan problem, koji se tiče Zakona o budžetskom sistemu.
“Škole koriste javna sredstva, to je poznato. Ako je sada ovo umanjenje ili potpuno neisplaćivanje zarada u skladu sa zakonom, to znači da su im u neosnovano isplaćene zarade za januar, jer i tada su nastavnici bili u obustavi. Tada se, međutim, nije govorilo o tome da radnici neće biti plaćeni. Budžetska inspekcija, ipak, nije utvrdila ovaj propust. A propust postoji, jer ne mogu i jedno i drugo da budu u skladu sa zakonom”, zaključuje Dinčić.
Nastavnici u obustavi već dva meseca
Podsećamo, prosvetnim radnicima koji su u obustavi rada, a koji platu primaju iz dva dela svakog meseca, prvi deo februarske zarade nije isplaćen standardno. Neki su dobili drastično umanjenu platu, od svega nekoliko stotina dinara, a neki ništa. Nekima je, doduše, isplaćeno i nekoliko desetina hiljada.
Prema rečima ministarke prosvete Slavice Đukić Dejanović, svako je dobio onoliko koliko je radio, u zavisnosti od toga da li su bili u potpunoj obustavi ili su držali skraćene časove od 30 minuta.
Inače, prosvetni radnici u obustavi rada su od januara, odnosno početka drugog polugodišta, a kako Dinčić kaže – u skladu sa članom 39. Zakona o bezbednosti na radu, koji propisuje da niko kome je ugrožena bezbednost ne mora da radi.