Društvo
„Moje dete zlostavlja i sistem i otac – „član“ i dobrotvor crkve u kojoj se ženi iako nije još razveden“
Foto:Ilustracija Pixabay/majka i dete
"Pusti, ne možeš ti tu ništa, rečenica je koju poslednjih godina čujem svakodnevno. Jači su, pusti, proći će, promeniće se nešto. Ne možeš protiv njega, potplaćuje na sve strane, u vladajućoj stranci je, razumi", započinje svoju priču sagovornica N1 kojoj iz razloga zaštite maloletnog deteta ne objavljujemo ime i prezime.
Njenu ispovest prenosimo u celini:
„I puštala sam. Godinama. Doživljavajući najstrašnija zlostavljanja koje jedna žena može da zamisli. Sklanjala se. Posle sijaset izlazaka milicije na moje pozive, rečeno mi je da džaba prijavljujem, jer će “sve cepati njegovi ortaci u muriji”. Tako je i bilo.
Posle podugačke serije groznih iskustava, uznemiravanja i muka koje sam sa detetom prolazila, a na koje su se u MUP-u oglušili, podnela sam tužbu za razvod braka 2021. godine, uz ogromnu podršku najbližih. Znala sam da mi velika borba tek predstoji!
Zatim se, očekivano desila pretnja smrću upućena meni od strane tuženog i to pred zajedničkim detetom, a koju sam prijavila MUP-u tražeći zaštitu. Od inspektora sam, umesto zabrane prilaska, dobila tapšanje po ramenu, uz šeretski osmeh – “ma daj, neće te ubije”. Jeste li ga razoružali? – upitala sam tada van sebe od straha. Naravno da jesmo, smejao se inspektor šeretski. Naravno da mu nisam poverovala.
Tuženi je počeo da, jednostavno, radi šta hoće. Odmah mi je saopštio da – “tetke iz CZSR (Centar za socijalni rad) rade za 10.000 evra šta god im kažeš”. Znala sam da mi predstoji pakao, ali više nisam imala kud nego hrabro napred.
Muke sa CZSR su, očekivano, počele odmah. Socijalni radnici su mi, pod okom tuženog, odnosno ocem deteta, vređale, gurale i zaključavale dete u prostoriju za viđanje, čuvar je vikao na dete unosivši mu se u lice, te je svaki odlazak na viđanje sa ocem otplakalo, a sve to sam u nekoliko navrata prijavljivala sudu, kao i Ministarstvu za brigu o porodici i demografiju. Naravno da su sudski procesi spori i na sudu sam dobijala informacije – mora da odlazi na viđanje, nagovorite dete da izdrži “zamažite ocu oči”, što znači da su i oni bili u strahu od njega. Iz nadležnog Ministarstva nikakav odgovor nikada nisam dobila. Jednostavno, shvatila sam da moram da se povučem, prestala sam da šaljem dopise i nastavila da trpim, baš kao i dete.
Eto, moglo mu se. Kako su mi ono svi govorili – ćuti, pusti, jači je, član je vladajuće stranke. Skloni se da te stvarno ne ubije, ko će odgovarati? Bili su u pravu, neće niko.
Odnos oca i deteta se nikada nije rešio, već je i dete na viđanjima trpelo najgrublja zlostavljanja. Objasnila sam detetu da nemamo drugog načina i da u takvoj zemlji živimo, zemlji bezvlašća. Moje dete poslednje tri godine, dok njegovi vršnjaci uživaju u odrastanju, daje iskaze pred sudom, socijalnim radnicima, psiholozima. Moje dete je nekoliko puta izgovorilo da kada ima noćne more vidi socijalnu službu i voditeljku “slučaja” koja dete konstantno vređa i viče na njega. Moja dete izgovara vrlo često – upropastili su mi detinjstvo, gde god da krenem, šta god da radim, moja sreća kratko traje.
Moje dete ne zlostavlja samo otac, nego i sistem. Moje dete je napaćeno i nesrećno.
Nikada nikakvu zaštitu nisam dobila od nadležnih institucija i uzdala sam se u Boga da će se sve što pre okončati i da će život mog deteta krenuti normalnim i prirodnim tokom.
Međutim, kao epilog ove priče, taj isti zlostavljač koji mi već godinama opstruiše postupak razvoda iscrpljujući me i finansijski i mentalno, dobio je blagoslov da se, kao dobrotvor crkve venča u našoj najvećoj pravoslavnoj svetinji.
Blagoslovio ga je lično Vladika, koji je učinivši ovaj amoralan čin, pogazio sve kanone crkve, ali i prava jer u Porodično pravnim aspektima verskih brakova, jasno piše da “postojeći brak, u skladu sa načelom monogamije, predstavlja neuklonjivu smetnju i prema državnim i prema crkvenim propisima, kao i krvno srodstvo u prvoj liniji bez obzira na stepen srodstva”.
Pored surovog kršenja zakona, ovaj čin je jednostavno amoralan i neshvatljiv.
Lično, volela bih da imam priliku da pitam cenjenog Vladiku nekoliko pitanja: Da li zna da je osoba koju venčava već oženjena, da li zna kroz koji njegove i moje dete i ja pakao na zemlji prolazimo, kao i da li zna kome daje blagoslov? Pitala bih ga da li zna da je u procesu brakorazvodna parnica koja se sada, kada je tuženi dobio blagoslov od crkve i venčao se u istoj, neće nikada završiti. Pitala bih ga i da li bi pristao da i mene venča na istom mestu, a da ne izvadim novac i partijsku knjižicu vladajuće stranke.