Presuda ubicama Slavka Ćuruvije nije pravosnažna ni 23 godine nakon ubistva

Ćuruvija je ubijen na Uskrs 1999. godine, za vreme NATO bombardovanja, po, kako je u optužnici navedeno, „nalogu NN lica iz najviših struktura vlasti“. To je učinjeno „iz niskih pobuda, zbog njegovog javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti“, a „radi očuvanja postojeće strukture vlasti“.

U haustoru u Svetogorskoj ulici u centru Beograda, ispred zgrade u kojoj je stanovao Ćuruvija, ubica mu je došao s leđa i iz velike blizine ispalio rafal iz automatskog pištolja „škorpion“. Ubica je zatim prišao i ispalio mu još jedan rafal, u glavu, dok je ležao na zemlji. Sahrani Slavka Ćuruvije, iako je održana tokom bombardovanja i uz zvuke sirena za vazdušni napad, prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi.

Istraga o Ćuruvijinom ubistvu vođena je godinama, a optužnica na kojoj su se našli pripadnici Državne bezbednosti podignuta je tek 1. juna 2015, nakon formiranja Komisije za istraživanje ubistava novinara. Suđenje optuženima je počelo godinu dana kasnije, piše N1.

U optužnici je dat detaljan opis ekonomskog uništavanja Ćuruvijih novina „Dnevni telegraf“ i „Evropljanin“, neposredno pred ubistvo, kažnjavanjem po tadašnjem Zakonu o informisanju, u vreme dok je ministar informisanja bio sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i deo prisluškivanih razgovora iz kojih se vide njegovi poslovni planovi i politički kontakti.

Sudsko veće Specijalnog suda je početkom decembra 2021. godine u ponovljenom postupku proglasilo nekadašnje pripadnike Službe državne bezbednosti (SDB) Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka krivim za ubistvo Slavka Ćuruvije. Sud je Radomira Markovića i Milana Radonjića osudio na po 30 godina zatvora, a Ratka Romića i Miroslava Kuraka na po 20 godina zatvora.

Kako je saopšteno iz Specijalnog suda, osuđenima će u kaznu biti uračunato vreme provedeno u pritovoru, a Radonjiću i Romiću i vreme provedeno pod merom zabrane napuštanja stana, uz primenu elektronskog nadzora. Oštećenu Jelenu Ćuruviju-Đuricu i oštećenog Radeta Ćuruviju sud je uputio na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva.

Radonjiću i Romiću je rešenjem suda produžena mera zabrane napuštanja stana bez odobrenja suda, uz primenu elektronskog nadzora. Ta mera može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenih na izdržavanje krivične sankcije.

I u prethodnoj presudi, donetoj 2019. godine, a koju je Apelacioni sud ukinuo i vratio na ponovno suđenje, nekadašnji šef SDB Marković bio je osuđen na 30 godina zatvora, kao i nekadašnji šef beogradskog centra SDB Radonjić, dok su na po 20 godina zatvora bili osuđeni Romić i Kurak, koji je i dalje u bekstvu.

Tužilac Milenko Mandić je i na ponovljenom suđenju zatražio da im se izreknu kazne od po 40 godina i istakao da je Ćuruvija bio patriota koji je javno govorio da je tadašnji predsednik države Slobodan Milošević odgovoran za civilizacijsku propast Srbije.

Odbrana je zatražila da optuženi budu oslobođeni, tvrdeći da je postupak pokrenut kako bi se okrivio Milošević za sve loše što se desilo devedesetih godina prošlog veka.

Prvooptuženi za ubistvo Ćuruvije, Marković, nalazi se na izdržavanju kazne od 40 godina. Osuđen je u slučajevima atentata na Vuka Draškovića, „Ibarska magistrala“ i „Budva“, kao i ubistvo Ivana Stambolića.