Moj grad
Profesorka engleskog: Nije dovoljno da razumemo jezik, moramo da naučimo i da govorimo
Foto; J. Jacić/Boom93
Srbija se nalazi na 22. mestu u svetu po poznavanju engleskog jezika među zemljama u kojima taj jezik nije maternji, ali građani mnogo bolje razumeju engleski nego što ga govore. Na to ukazuje i profesorka engleskog jezika Sunčana Tadić iz Centra za učenje stranih jezika „Link Up“ u Požarevcu, koja smatra da su za bolje rezultate u učenju jezika neophodni više komunikacije, manje straha od grešaka i drugačiji pristup nastavi.
Prema najnovijem indeksu znanja engleskog jezika EF (Education First) za 2026. godinu, Srbija je sa 577 od ukupno 800 poena svrstana u kategoriju zemalja sa visokim nivoom znanja. Istraživanje, u kojem je učestvovalo 2,3 miliona odraslih iz 117 zemalja i regiona, pokazuje da su građani Srbije najbolje rezultate ostvarili u čitanju, sa 604 poena, dok su najslabiji bili u govoru, sa 524 poena. Najbolje rangirana zemlja iz regiona je Hrvatska, koja zauzima šesto mesto.
Prema rečima Sunčane Tadić, mlađe generacije danas poznaju engleski mnogo bolje nego ranije, ali to ne znači da možemo biti potpuno zadovoljni.
„Mi, u suštini, kao nacija, a naročito mlađa populacija, bolje poznajemo engleski nego ranije. Ova vest, odnosno podatak da je Srbija na 22. mestu u svetu, na neki način nas je inspirisala da razgovaramo o tome. To pokazuje da su roditelji, deca i svakodnevna izloženost sadržajima na stranom jeziku prepoznali koliko je poznavanje engleskog neophodno“, kaže Sunčana Tadić.
Ipak, poređenje sa susednom Hrvatskom pokazuje da ima prostora za napredak.
„Ne treba da budemo preterani optimisti. Ako samo pogledamo prve susede naše, Hrvate, oni su mnogo ranije shvatili značaj učenja stranog jezika. Možda zahvaljujući turizmu, koji je neminovan čim su pomorska zemlja, oni su plasirani na visoko, šesto mesto, što je zaista fantastičan uspeh“, ističe profesorka.
Dobro razumevanje, ali problem kada treba govoriti
Rezultati istraživanja pokazuju da je čitanje najjača strana građana Srbije, dok je govor najslabiji. Sunčana Tadić smatra da je to posledica načina na koji se engleski godinama učio.
„Ako se dublje malo pozabavimo tom analizom, videćemo da se uglavnom znanje u našoj zemlji bazira na razumevanju teksta i eventualno nekom kontrolisanom odgovoru vezanom za to, ali kada je slobodna komunikacija u pitanju, to je mnogo slabije“, objašnjava ona.
Kako kaže, tradicionalni način nastave dugo se zasnivao na gramatici, čitanju i prevođenju tekstova, uz insistiranje na gramatički pravilnim rečenicama.
„Kod nas je dugo na snazi bio takozvani gramatičko-prevodni metod. Čitali su se tekstovi, prevodili i insistiralo se na gramatički tačnim rečenicama. Sva komunikacija bila je jako kontrolisana i uglavnom vezana za delove teksta koji su se verno reprodukovali.“
Zbog toga se često dešava da neko odlično razume sagovornika, ali ne može brzo da pronađe odgovarajuću reč kada treba sam da govori.
„Postoji takozvano pasivno i aktivno znanje. Najteže je kada čovek poseduje ogromno pasivno znanje i razumevanje, ali gotovo da ne može ništa da izgovori. Takvi slučajevi nisu retkost, jer komunikacija jednostavno nije dovoljno vežbana“, navodi Tadić.
Jedan od razloga za takvu blokadu jeste i strah od greške.
„Kada je reč o učenju stranog jezika, ono se zasniva na greškama. Zato je važno učenike, bez obzira na uzrast, ubediti da greške nisu ništa strašno, već da upravo kroz njih zapravo i uče“, ističe profesorka.
Četiri jezičke veštine u školi „Link Up“
U školi stranih jezika „Link Up“ u Požarevcu nastava se zasniva na razvijanju četiri jezičke veštine: čitanja, slušanja, pisanja i govora.
„U školi Link Up primenjujemo pristup zasnovan na četiri jezičke veštine: čitanju, govoru, slušanju i pisanju. Pritom, kada govorim o pisanju, ne mislim na spelovanje reči, već na usvajanje i primenu različitih pisanih formi“, objašnjava Sunčana Tadić.
Kako dodaje, sve četiri veštine ne mogu uvek biti ravnomerno zastupljene, ali je važno da nastava obuhvati svaku od njih.
Posebno naglašava da kurs jezika ne može da se zasniva isključivo na razgovoru, bez usvajanja novog gradiva.
„Ne postoji kurs koji se zasniva isključivo na komunikaciji. Potreban vam je određeni nastavni materijal o kojem ćete razgovarati. Ne možete iz časa u čas, satima, razgovarati o različitim temama, a da pritom ne uvodite nikakav novi sadržaj. Kada kažemo da je kurs komunikativan, to znači da je komunikacija njegov sastavni deo, a ne da se nastava bazira isključivo na razgovoru“, objašnjava Tadić.
Kada je reč o najmlađima, učenje kroz igru takođe je deo rada škole „Link Up“, ali profesorka smatra da igra ne može biti jedini metod.
„Učenje kroz igru je takođe jedan od naših metoda koje mi praktikujemo. Međutim, isključivo učenje kroz igru apsolutno nije moguće. Postoje i neki trenuci kada mora nešto i da se zapiše, i da se nauči, i da se ponovi. Taj proces vežbanja organizuje se kroz neku igru na početku, na kraju časa i tako dalje.“
Ona ističe i da ne postoji potreba da deca previše rano počnu sa ozbiljnim učenjem engleskog jezika.
„Predavači iz zemalja engleskog govornog područja učili su nas da deca ne bi trebalo ozbiljnije da uče engleski pre devete ili desete godine, odnosno dok ne ovladaju osnovama pismenosti. Možemo početi i sa četiri, tri ili pet godina i deca će sve to lako zapamtiti, ali će isto tako naučeno vrlo brzo zaboraviti, već do narednog časa ili meseca. Tek kada savladaju latinicu i opismene se, mogu da počnu sa ozbiljnijim učenjem engleskog jezika“, objašnjava Sunčana Tadić.
U osnovnim školama previše se insistira na gramatici
Govoreći o školskom sistemu u Srbiji, Sunčana Tadić kaže da joj iskustvo rada sa učenicima pokazuje da se u srednjim školama engleski često uči kvalitetnije i uz više komunikativnog pristupa nego u osnovnim.
„Nažalost, stičem utisak da se u osnovnim školama strani jezik predaje gotovo kao matematika ili fizika. Učenici neprestano dobijaju zadatke u kojima je glagol stavljen u zagradu, a od njih se traži da ga promene kroz sva glagolska vremena, često u rečenicama koje u pojedinim vremenima nemaju nikakvog smisla. Zbog takvog pristupa đaci ne stiču pravo razumevanje zašto različita glagolska vremena postoje i kada se koje od njih upotrebljava“, kaže ona.
Kao jedan od problema navodi i način na koji je engleski zastupljen na završnom ispitu u osnovnoj školi.
„Engleski je uveden kao neophodnost u plan i program od prvog razreda osnovne škole. S druge strane, nemate engleski čak ni kao izborni predmet za polaganje male mature, odnosno završnog ispita u osnovnoj školi. Učite ga osam godina, i onda apsolutno ne možete ni da ga izaberete da ga radite na završnom ispitu.“
Kao dobro rešenje izdvaja podelu odeljenja na manje grupe, od deset do 15 učenika, što je, prema njenim rečima, već bilo primenjeno kao pilot-projekat u Požarevačkoj gimnaziji.
„Pokazalo se da je to bilo izuzetno dobro rešenje. Požarevačka gimnazija je u tom periodu postala prepoznatljiva na Filološkom fakultetu. Sve više se govorilo o tome da odatle dolazi veći broj učenika, koji su pritom znatno bolje pripremljeni“, ističe ona.
Engleski jezik osam godina uče, ali ga ne mogu polagati na završnom ispitu
Profesorka ukazuje na nelogičnost u obrazovnom sistemu kada je reč o statusu engleskog jezika na završnom ispitu. Iako je ovaj predmet obavezan od prvog razreda osnovne škole, učenici nemaju mogućnost da ga izaberu za polaganje male mature.
„Engleski je uveden kao neophodnost u nastavni plan i program od prvog razreda osnovne škole. To znači da je njegovo poznavanje postalo puka neophodnost. Međutim, učite ga osam godina, a onda ne možete ni da ga izaberete da ga polažete na završnom ispitu“, ističe Tadić.
Ona smatra da je posebno sporno to što učenici mogu da biraju druge predmete, poput geografije, hemije i fizike, dok engleski jezik nije među ponuđenim mogućnostima.
„Ako ste već uvrstili engleski od prvog razreda, onda dozvolite deci da pokažu ono što znaju i da ga izaberu ukoliko to žele. Geografija može, mnogi drugi predmeti mogu, engleski ne može“, naglašava profesorka.
Ne dovodeći u pitanje značaj prirodnih nauka, Tadić smatra da bi učenicima trebalo omogućiti da na završnom ispitu pokažu i znanje engleskog jezika, posebno imajući u vidu njegovu važnost u savremenom društvu.
„Nažalost, jasno je da je Ministarstvo na taj način rešavalo neke druge probleme“.
Veštačka inteligencija, pomoć ili prečica?
Sve veću ulogu u učenju stranih jezika ima i veštačka inteligencija, koju Sunčana Tadić vidi kao korisno sredstvo, ali i potencijalni problem ukoliko se koristi na pogrešan način.
„Veštačka inteligencija je, kao i u mnogim drugim oblastima, mač sa dve oštrice. Svakako može mnogo da pomogne, naročito kroz različite aplikacije i prevodioce koji omogućavaju ljudima koji ne govore iste strane jezike da međusobno komuniciraju“, ističe ona.
Ipak, naglašava da je pravo poznavanje jezika i dalje važno za obrazovanje i profesionalni razvoj.
„Ako vam je cilj da se zaposlite u stranoj kompaniji, dobijete vizu za život u drugoj zemlji ili napredujete u karijeri, a za to vam je potrebno bolje poznavanje jezika, veštačku inteligenciju možete koristiti kao alat za učenje i usavršavanje jezičkih veština“, kaže profesorka.
S druge strane, primećuje da učenici često koriste ove alate za izradu domaćih zadataka.
„Naši mali đaci su se već dobro izveštili da uglavnom veštačku inteligenciju koriste za izradu domaćih zadataka“, navodi profesorkaTadić.
Poznavanje jezika kao važna veština za budućnost
Kada je reč o interesovanju za učenje engleskog u Požarevcu, Sunčana Tadić primećuje da se ono menja i da je poslednjih godina manje odraslih polaznika nego ranije, dok se roditelji više usmeravaju na obrazovanje dece.
U školi „Link Up“ nastoje da roditeljima i učenicima objasne da cilj nastave nije samo pomoć u savladavanju školskog gradiva i postizanje dobrih ocena.
„Trudila sam se da i đacima i njihovim roditeljima objasnim da naša škola nije mesto u kojem se deci pomaže isključivo oko izrade domaćih zadataka. Naravno, ukoliko nešto ne razumeju iz školskog gradiva, uvek smo tu da im pomognemo, dodatno objasnimo i ponudimo vežbe. Ipak, naša osnovna misija je da decu naučimo da je poznavanje jezika veština koja im je važna za budućnost“, ističe profesorka.
Prema njenim rečima, kada učenici zaista savladaju jezik, to se odrazi i na njihovo snalaženje u redovnoj školskoj nastavi.
„Kada deca zaista dobro savladaju jezik, dobre ocene u školi dolaze sasvim prirodno, bez posebnog dodatnog truda. Roditelji nam često kažu da, nakon određenog vremena provedenog u našoj školi, više ne moraju da brinu o tome kako se njihova deca snalaze na časovima engleskog u redovnoj školi, niti o kontrolnim zadacima i proverama znanja. To nam predstavlja veliko zadovoljstvo“.
Na kraju, kada bi mogla da promeni način na koji se engleski uči u Srbiji, Sunčana Tadić izdvojila bi prilagođavanje programa uzrastu učenika, manje strog odnos prema greškama i rad u manjim grupama.
„Program bi trebalo u većoj meri prilagoditi uzrastu učenika, jer je za pojedine uzrasne grupe izuzetno ambiciozno postavljen. S druge strane, na seminarima koje su nam držali britanski stručnjaci naučila sam da su naši profesori engleskog jezika veoma strogi i da sankcionišu gotovo svaku grešku, pa čak i pogrešno napisano slovo. Stručnjaci su nastojali da nas odvrate od takvog pristupa“, objašnjava profesorka.
Kako zaključuje, za kvalitetnije znanje potrebno je više ulaganja u nastavu i uslove u kojima učenici uče.
„U kvalitetno obrazovanje vredi uložiti, jer je to ulaganje u dobrobit učenika, njihovu budućnost i karijeru.“

Moma
20.11.2026. 19:57
Tek kad. naučite da govorite da pišete ( što pola Amerikanaca bez spelovanja, ne ume) i da čitate Šekspira, onda možete reći da vladate jezikom! Govoriti je najlakše