BBC News

Ubistvo dvojice gardista u Topčideru: 'Progovoriće kad padnu u smrtnu postelju'

Rekonstrukcija

Rekonstrukcija

Ni posle 22 godine nije utvrđeno ko je i zbog čega 5. oktobra 2004. u kasarni u beogradskom kvartu Topčider ubio Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, gardiste Vojske Srbije i Crne Gore, dok su bili na straži.

Rekonstrukcija
Getty Images
Rekonstrukcija misteriozne smrti dvojice vojnika 9. novembra 2004. godine.

*Tekst je prvobitno objavljen 2020, a poslednji put ažuriran je 5. oktobra 2026.

Dok je 5. oktobar za većinu u Srbiji asocijacija na velike demonstracije koje su 2000. godine srušile režim Slobodana Miloševića, za porodice vojnika Jakovljevića i Milovanovića taj datum predstavlja tužan i tragičan podsetnik.

Na taj dan 2004. u kasarni u beogradskom kvartu Topčider ubijeni su Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović, gardisti Vojske Srbije i Crne Gore, dok su bili na straži u okviru vojnog objekta.

I dalje nije utvrđeno ko je i zbog čega ubio dvojicu 21-godišnjih vojnika.

Porodice žrtava i njihovi advokati su danas, kao i svake godine, kraj kapije vojnog objekta upalili sveće i položili cveće.

„Posle 22 godine ćutanja, pogrešnih tragova, suprotstavljenih nalaza i istrage čije je nedostatke priznala i država Srbija, porodice imaju pravo na odgovor", navodi se u pismu advokata porodica ubijenih mladića, pročitanom ovog jutra ispred vojnog objekta Karaš, unutar kojeg su ubijeni, prenela je agencija Beta.

Osim toga, advokati su pozvali vrhovnu tužiteljku Zagorku Dolovac da kaže „ko imenom i funkcijom istražuje slučaj, šta je u toj istrazi urađeno i ako nije preduzeta nijedna radnja - zašto nije".

Odlukom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Vlada Srbije ima obavezu da - uz po 30.000 evra odštete porodicama - obezbedi delotvornu zvaničnu istragu pod nadzorom visokog tužioca, u ovom slučaju Dolovac, dodali su.

Ne postoji dilema šta se desilo, već samo „jedna i to dokazana istina" da su gardisti „razoružani i streljani" i da je obaveza države da se slučaj do kraja rasvetli i utvrde počinioci, izjavio je Predrag Savić, advokat porodica žrtava.

Prva, vojna istraga, zaključila je da je Jakovljević ubio Milovanovića, a potom izvršio samoubistvo, ali zatim je u nalazu nezavisne komisije utvrđeno da je gardiste ubila treća osoba.

Tvrdnju o trećoj osobi potkrepila je i laboratorija FBI-ja u Vašingtonu, a istraga i dalje tapka u mestu, iako je 2016. godine Vlada Srbije formirala komisiju sa mandatom da ispita okolnosti smrti.

Janko Jakovljević, otac ubijenog gardiste Dragana, koji je ranije govorio da je taj predmet „neko stavio u fioku", danas je istakao da će na obeležavanje tragične godišnjice dolaziti dokle god bude imao snage.

Petar Milovanović, otac ubijenog Dražena, preminuo je 2025. godine.

„Molimo državu da dva vojnika, koji su za nju dali živote, ne odu u zaborav i da im se podigne spomenik", izjavila je Jelena Milovanović, snaja gardiste Dražena.

Slučaj neće biti rešen dok ne protekne najmanje 20 godina od ubistva vojnika, izjavio je još 2010. Vladan Batić, svojevremeno advokat porodica gardista, koji je te godine i preminuo.

On je tada tvrdio da „mnogi u vojsci znaju zašto su vojnici ubijeni i zašto su streljani".

„Progovoriće šta se dogodilo tek kada neko od njih padne na samrtnu postelju i proradi mu savest ili bude uhapšen zbog nekog drugog krivičnog dela", rekao je advokat Savić ranije za BBC.

„Dok se ovaj predmet ne reši u Srbiji neće biti boljitka ljudskih prava."

Šta se desilo?

Jakovljević i Milovanović su 5. oktobra bili na straži u blizini podzemnog skloništa Karaš na Topčideru.

Njihova tela su pronađena u devet sati ujutru, a obojica su imali po nekoliko rana od vatrenog oružja.

Milovanović je zadobio dve prostrelne i jednu ustrelnu ranu, a Jakovljević dve prostrelne i jednu ustrelnu ranu.

Zrno pronađeno u Milovanovićevom telu ispaljeno je iz „apsolutnog prislona", što bi značilo da je prislonio cev sopstvene puške na sebe.

Tog jutra je u patroli bio i vojnik Papić.

Kada je Milovanović krenuo u obilazak objekta pitao je ko će da ide sa njim.

Prema izveštaju nezavisne komisije, Papić se prvi javio, ali je Jakovljević rekao da će ići on, tako da je Papić ostao na ulazu.

Vojnici su potom čuli pucnjavu, a prvi su do gardista došli stariji vodnik Mirko Kovačević i vodnik Ivan Pavlović.

Na konferenciji za novinare u Beogradu decembra 2016. godine, Nenad Šipka iz Centra za forenzička ispitivanja rekao je da „verzija o ispaljivanju kratkog rafala u telo Dragana Jakovljevića tehnički nije izvodljiva" i da stoga „isključuje mogućnost njegovog samoubistva".

„S tim u vezi, celokupna zvanična verzija po nama nema argumentaciju", rekao je Šipka na konferenciji za novinare u Medija centru na kojoj je prikazana 3D forenzička rekonstrukcija događaja iz kasarne u Topčideru.

Paljenje sveća
Fonet
Porodice i njihovi advokati pale sveće ispred kasarne

Motivi

Slučaj Topčider je godinama, zbog različitih zaključaka istraga, misterioznog bunkera i tajnosti, izazivao veliku pažnju u Srbiji.

Zbog toga postoji veliki broj teorija zbog čega su gardisti ubijeni.

Najčešće se moglo čuti da su tamo otkrili haške begunce, gde se pominjalo i ime Ratka Mladića, nekadašnjeg generala Vojske Republike Srpske, kasnije osuđenog za najteže ratne zločine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Na pitanje da li je informacija da se Mladić krio na Topčideru, Florans Artman, nekadašnja portparolka haške tužiteljke Karle del Ponte, odgovorila je da „nije isključeno da se Mladić skrivao baš u tom delu Beograda."

Sumnje u to pojačala je izjava Petra Milovanovića, oca ubijenog vojnika Dražena, koji je rekao da je njegov sin ubijen jer je video neku veliku tajnu.

„Zato su morali da poginu i da tu tajnu ponesu u grob. Sve ostalo što su nam pričali samo je bacanje prašine u oči. Teže mi je što su mi sina proglasili ubicom i samoubicom nego što sam ga izgubio", rekao je on.

Međutim, bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da se nijedan haški optuženik nije nalazio u kasarni na Topčideru u trenutku ubistva.

Kako kaže, to je rekao porodicama gardista, kao i njihovim advokatima, ukazujući im „da na taj scenario ne treba da troše energiju".

Milomir Milovanović, brat Dražena Milovanovića, kaže da je odmah nakon vesti o smrti brata došao na mesto ubistva, gde je „zatekao mnogo čudnih stvari".

„Odmah bilo jasno da su bili ubijeni", rekao je Milovanović 2022. godine, na 18. godišnjicu ubistva.

Tu je i pitanje Saše Reljića, bivšeg oficira Vojske SCG iz Rusije, koji je navodno imao važne informacije o slučaju, izjavio je ranije advokat Savić.

„Reljić je izneo niz tvrdnji i očekivao sam da će nadležni utvrditi da li su istinite.

„Ako je lagao, onda moraju njega da gone krivično - ali to je zavet ćutanja koji se i kod njega nastavlja", navodi on.

Topčider
Fonet
Obeležavanju 22 godine od smrti vojnika prisustvovale su i Žene u crnom

Istrage

Prvu istragu je izvršila vojna komisija, na čelu sa Vukom Tufegdžićem, istražnim sudijom Vojnog suda u Beogradu.

Tri dana posle smrti vojnika utvrđeno je da su vojnici poginuli „kao posledica ranjavanja od oružja koje su dužili" i da nema učešća trećeg lica.

Utvrđeno je da su oba vojnika pucala - iz jedne puške je ispaljeno 14, a iz druge šest metaka - a da je zrno pronađeno u telu Milovanovića ispaljeno iz apsolutnog prislona.

Istražni organi su na kraju zaključili da je Jakovljević ubio Milovanovića, a zatim izvršio samoubistvo.

Drugu istragu vodila je nezavisna komisija, formirana na inicijativu Visokog saveta odbrane SCG, na čijem čelu je bio advokat Božidar Prelević.

Njihov zaključak je bio da je Jakovljević nije izvršio samoubistvo, već da je ubijen, kao i da je obojicu ubila treća osoba.

„Sve činjenice i podaci sa uviđaja - navedeni položaj u kojem je puška serijskog broja 730870 nađena u odnosu na telo Jakovljević Dragana, sa regulatorom na jedinačnoj paljbi - izjave svedoka, izvršena probna ispaljivanja, a posebno sudsko-medicinske karakteristike ukazuju na to da Jakovljević Dragan nije sam sebi naneo konstatovane povrede", navodi se u izveštaju.

Kako su naveli, nije logično „da neko izvršava samoubistvo, a da ne približi usta cevi telu, već da se nalazi u potpuno neprirodnom položaju".

„To isključuje samoubistvo, to smo dokazali eksperimentima i na probnom ispaljivanju", ističe se.

Ratko Mladić
Reuters
Mladić je preminuo 27. avgusta 2026. godine i sahranjen je uz Beogradu uz vojne počasti

Zbog suprotstavljenih nalaza vojne i nezavisne komisije, 28. decembra 2005. izdata je naredba za veštačenje treće strane.

Svi nalazi su godinu dana kasnije ustupljeni američkom FBI-ju.

Iz FBI-ja su na osnovu balističkog veštačenja 2008. utvrdili da gardisti nisu izvršili samoubistvo, već da ih je ubila treća osoba.

Iste godine izvršeno je i sudsko-medicinsko veštačenje Ljubiše Dragovića, stručnjaka neuropatologije i forenzičke patologije.

I u tim nalazima se navodi da je gardiste ubila treća osoba, kao i da „nema govora o teorijama koje uključuju samopovređivanje ili samoubistvo".

Nova komisija

Slučaj tako godinama tapka u mestu, bez novih dokaza.

Posle dolaska na vlast Srpske napredne stranke, kada je na mestu premijera bio Aleksandar Vučić, Vlada je 2016. donela odluku o osnivanju Komisije za ispitivanje okolnosti pogibije gardista.

Međutim, ta komisija je ostala samo mrtvo slovo na papiru.

„Očekivali smo više od Vučića, ali tako stoje stvari", izjavio je za ranije Janko Jakovljević, otac ubijenog Dragana, za Novu.

U okviru istrage 2016. je saslušan Vuk Jeremić, kasnije predsednik opozicione Narodne stranke, a tada savetnika predsednika Borisa Tadića.

Jeremić je tada, navodi se, bio prvi koji je Tadića obavestio o ubistvu gardista.

Advokat Božo Prelević je tada negirao da je Jeremić prvi saznao za ubistvo vojnika.

Jeremić je posle saslušanja novinarima rekao da je „reč o zastrašivanju", zbog najava da će se ponovo politički angažovati u Srbiji.

Krajem 2018. saslušan je i Tadić, koji je na Tviteru objavio da se „rado odazvao pozivu Službe MUP-a za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) jer je kao predsednik inicirao nezavisnu istragu o smrti gardista".

„Nažalost, nisam mogao da doprinesem istrazi novim saznanjima, ali sam predložio da se otvori istraga o povezanosti režima sa organizovanim kriminalom i narko mafijom", napisao je Tadić.

Tada su pomenuta dva imena - Saše Reljića i Vukašina Maraša, tada zamenika ministra odbrane SCG - o kojima se dosta pisalo u medijima.

Za Maraša, koji je u međuvremenu preminuo, crnogorski mediji su pisali da je zataškao istragu o ubistvu gardista.

„Poslednju informaciju koju imam je da je Saša Reljić dao izjavu u Tužilaštvu, ali ništa se ne radi", izjavio je Janko Jakovljević za Novu.

„Veoma mali broj ljudi zna šta je on u iskazu rekao i da je spomenuo počinioca".

BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]