Moj grad
Dan rudara: Više od veka i po eksploatacije uglja u Kostolcu
Foto: Istorijski arhiv Požarevca
U Srbiji se 6. avgust obeležava kao Dan rudara, u znak sećanja na veliki štrajk rudara u Senjskom rudniku 1903. godine, kada su se rudari prvi put organizovano borili za zaštitu svojih prava. Ovaj datum tradicionalno se obeležava i u Kostolcu, gradu čiji je razvoj neraskidivo povezan sa rudarstvom i proizvodnjom uglja.
Počeci kostolačkog rudarstva
Otvaranjem prve jamske eksploatacije u Starom Kostolcu 1870. godine počela je organizovana proizvodnja uglja u kostolačkom basenu. Rudnik, smešten na dvanaestak kilometara od dunavskog pristaništa Dubravica, ubrzo je postao jedno od značajnijih nalazišta mrkog uglja u tadašnjoj Srbiji.
Već dve godine kasnije zabeležen je prvi izvoz uglja – oko 51 tona otpremljena je u Austrougarsku. Iste godine nalazište je dato u koncesiju Franji Vštčkom, dok 1881. godine upravljanje preuzima industrijalac Đorđe Vajfert. U njegovo vreme rudnik dobija novu opremu, povećava proizvodnju, a kostolački ugalj nalazi primenu u brodarstvu, mlinovima, pivarama, topolivnicama i drugim industrijskim pogonima. Rudnik „Klenovnik“ otvoren je 1885. godine, a iza njegovog osnivanja stajalo je ortačko društvo preduzetnika i bankara iz Požarevca.
Krajem 19. veka rudnik nije bio samo proizvodni pogon. Imao je sopstvenu mesaru i prodavnice u kojima su zaposleni nabavljali osnovne životne namirnice po nabavnim cenama, što svedoči o načinu organizacije života rudarske zajednice tog vremena.
Od rudnika do električne energije
Početkom 20. veka Kostolac se već nalazio na rudarskoj mapi Evrope. Na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine predstavljen je kao reprezentativni rudnik uglja u Srbiji, a samo tri godine kasnije u rudniku su proizvedeni prvi kilovati električne energije za potrebe proizvodnje i ulične rasvete.
Posle Prvog svetskog rata proizvodnja je nastavila da raste. Rudnik je 1925. postao akcionarsko društvo, a krajem tridesetih godina proizvodio je gotovo 200.000 tona uglja godišnje i snabdevao beogradsku elektranu „Snaga i svetlost". U istom periodu rudnik „Klenovnik" zapošljavao je oko 300 radnika, a ugalj je do Požarevca transportovan žičarom dugom skoro 12 kilometara.
Novi period razvoja
Prvi površinski kop u Kostolcu otvoren je 1943. godine, čime je započeo prelazak sa jamske na površinsku eksploataciju uglja. Posle rata usledio je razvoj termoenergetike – 1948. puštena je u rad termoelektrana „Mali Kostolac", a dve godine kasnije i agregati „Velikog Kostolca". Istovremeno su otvorene i škole za obrazovanje kadrova potrebnih rudnicima i elektranama.
