BBC News

Šta je iranska planina Pijuk, tajnovito postrojenje koje Tramp preti da će napasti

na slici je radnik u zaštitnom odelu koji nosi žuto bure sa međunarodnim simbolom za nuklearnu energiju, u pozadini je gola planina

na slici je radnik u zaštitnom odelu koji nosi žuto bure sa međunarodnim simbolom za nuklearnu energiju, u pozadini je gola planina

Na pitanje o premeštanju iranskih nuklearnih centrifuga u planinu Pijuk, Tramp je rekao da će Amerika napasti „vrlo jako, verovatno vrlo uskoro".

na slici je radnik u zaštitnom odelu koji nosi žuto bure sa međunarodnim simbolom za nuklearnu energiju, u pozadini je gola planina
Getty Images

U najnovijim pretnjama Iranu, američki predsednik Donald Tramp pominje manje poznato mesto od drugih dobro poznatih nuklearnih lokacija u zemlji.

Upitan za izveštaje da je Teheran možda preselio nuklearne centrifuge na planinu Pijuk, Tramo je poručio da će Amerika udariti podzemni kompleks „veoma snažno... verovatno vrlo uskoro.“

Iran tvrdi da je ovaj čvrsto utvrđen kompleks, još u izgradnji, namenjen da zameni naprednu centrifugalnu proizvodnju i sabirni centar u Natanzu, u pokrajini Isfahan, oko 220 kilometara južno od Teherana.

Ali njegova procenjena veličina, dubina njegovih tunela i nedostatak pristupa međunarodnim inspektorima doveli su do spekulacija da bi planina Pijuk mogla imati dodatnu namenu za Iran.

A lokacija je povezana sa pitanjima u vezi sa njegovim zalihama izuzetno obogaćenog uranijuma.

Eksplozija je pogodila nuklearni kompleks Natanz 2. jula 2020. godine.

Iran je to nazvao činom „sabotaže“, sa raznim izveštajima u kojima je okrivljen Izrael, ali Tel Aviv nikad nije preuzeo odgovornost.

Nekoliko meseci kasnije, Ali Akbar Salehi, tada šef Iranske organizacije za atomsku energiju, najavio je planove za postrojenje zamene koje je „modernije, veće i sveobuhvatnije“ unutar obližnje planine.

U jesen 2020. godine, na planini Kolang Gazla ili Pijuk, oko dva kilometra južno, počeli su da se pojavljuju prvi znaci nove lokacije.

Satelitski snimci sada otkrivaju dva para ulaza u tunele, na istočnoj i zapadnoj strani planine, kao i prilaz ili ulaz na južnoj strani.

Mapa nuklearnih postrojenja na planini Pijuk
BBC
Glavna nuklearna postrojenja Irana
BBC

Uz vrh na oko 1.608 metara nadmorske visine, ova planina bi mogla da sadrži mnogo podzemnih nivoa, kaže američka stručna grupa Institut za nauku i međunarodnu bezbednost (ISIS).

Ali bez pristupa internim planovima, nemoguće ih je prebrojati.

Iran je pooštrio sigurnosni pristup lokaciji posle 12-dnevnog rata sa Izraelom i Amerikom u junu 2025. godine, izgradivši zid oko skoro čitavog kompleksa, prema Centru za strateške i međunarodne studije.

U februaru 2026. godine, satelitski snimci koje je analizirala ova stručna grupa pokazali su da su ojačani ulazi u tunele.

Jedan snimak pokazao je nešto što liči na svež beton izliven preko oblasti oko ulaza.

Drugi je pokazao poravnate stene i zemlju kod drugog ulaza u tunel.

Ali prema najnovijoj proceni američke stručne grupe, kompleks još ne deluje kao potpuno operativan.

Na snimcima od 9. jula 2026. godine kao da se vidi da su neki ulazi otvoreni i pristupačni.

U međuvremenu, satelitski snimci ne otkrivaju mnogo znakova rada na rekonstrukciji Natanza ili drugih iranskih nuklearnih postrojenja, u Fordovu i Isfahanu, koje su napali Amerika i Izrael.

Iransko Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je 22. jula da ne postoje nuklearne aktivnosti na planini Pijuk.

Američka stručna grupa procenjuje da je lokacija dovoljno velika da u njoj bude smešteno malo postrojenje za obogaćivanje uranijuma sa naprednim centrifugama koje imaju veći kapacitet separacije, što znači da manja mašina može da proizvede istu količinu obogaćenog uranijuma na manjem prostoru.

Ali nema dokaza da su ove kaskade centrifuga instalirane.

On bi mogao i da se koristi za zaštitu komponenti centrifuga, osetljive opreme i materijala za pravljenje nuklearnog goriva od napada.

Američki stručnjaci čak sugerišu da bi mogao da sadrži aktivnosti koje podrazumevaju metal uranijuma, koji se koristi u nuklearnom oružju.

Ali nema dokaza ni za to.

A stručnjaci kažu da satelitskim snimcima nedostaju obeležja koja se obično povezuju sa izgradnjom nuklearnih reaktora, kao što su kule za hlađenje, bazen za potrošeno gorivo i velika mreža snabdevanja vodom.

ulazi u tunele u planini pijuk
Vantor/Handout via REUTERS
Stručnjaci kažu da bi ulazi u tunele i rute pristupa mogli da čine planinu Pijuk ranjivijom

Glavna prepreka za utvrđivanje namene ove lokacije, međutim, jeste ta što Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) još nije dobila pristup kompleksu, a Iran nije obezbedio informacije o njegovom nacrtu.

U martu je generalni direktor IAEA Rafael Grosi rekao da inspektori treba da dobiju pristup, imajući u vidu iranske izjave o mogućoj nuklearnoj nameni lokacije.

Iran tvrdi da je pristup nepotreban sve dok nuklearni materijal ne stigne u postrojenje.

„Trebalo bi da smo već tamo“, rekao je Grosi za BBC.

Najnovija procena IAEA-ja je da je Iran imao 440,9 kilograma uranijuma obogaćenog na 60 odsto - na kratak korak do 90 odsto potrebnih za oružje - zaključno sa 13. junom 2025. godine, prvim danom 12-dnevnog rata, kad su inspektori izgubili pristup.

U to vreme, IAEA je znala da je većina iranskog uranijuma obogaćenog na 60 odsto bilo proizvedeno u Fordovu i Natanzu, ali da se on ne čuva nužno tamo.

Nuklearna postrojenja u Isfahanu bi takođe mogla da sadrže nuklearni materijal, sugerisala je agencija.

A 2026. godine, Grosi je rekao da je ostalo verovatno više od 200 kilograma u okviru tamošnjeg podzemnog kompleksa.

U ovim okolnostima, planina Pijuk postala je lokacija koja se često poteže u spekulacijama, ali nijedan zvanični izveštaj IAEA, objavljeni obaveštajni dokument ili snimak koji se da proveriti ne potkrepljuju tu teoriju.

Amerika je pre godinu dana napala iransko nuklearno postrojenje Fordov sa razbijačem bunkera GBU-57, bombom od 13,6 tona pravljenom da se probije kroz čitave slojeve zemlje, stena i ojačanog betona pre nego što se detonira.

Ali uspeh jednog takvog napada zavisi od tipa stene, dubine kompleksa i ugla udara.

Ovaj je usledio posle višegodišnjeg američkog i izraelskog sakupljanja informacija o lokaciji Fordov.

Posle napada u junu 2025. godine, Tramp je tvrdio da su iranska nuklearna postrojenja uništena i da dugo neće biti u stanju da naprave nuklearnu bombu.

Nekoliko dana kasnije, tadašnji iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, tvrdio je da američki napadi na nuklearna postrojenja nisu postigli mnogo.

Krajem februara 2026, Amerika i Izrael pokrenuli su napade na Iran, opet tvrdeći da je Iran blizu da napravi nuklearnu bombu.

Prvog dana napada, 28. februara, ubijen je Ali Hamnei i nekoliko članova njegove porodice.

Navodno je u tom istom napadu teško ranjen i njegov sin, Modžtaba Hamnei, koji je potom imenovan za novog vrhovnog iranskog vođu.

Pit Hegset, američki ministar odbrane, rekao je da je Modžtaba Hamnei „verovatno unakažen" u tom napadu.

Nuklearni istraživač sa Instituta za tehnologiju u Masačusetsu Metju Šarp rekao je za Volstrit džornal da Amerika ne može da očekuje isti nivo uspeha od napada na planinu Pijuk, zato što je kompleks dublje, a njegov nacrt mnogo manje poznat.

Ako se nuklearni materijali čuvaju u najdubljim delovima kompleksa planine Pijujk, nije najjasnije da li bi vazdušni udar uopšte mogao da ih uništi.

Napad bi, međutim, mogao da naruši pristup i operacije.

Stručnjaci kažu da ulazi u tunele, pristupne rute i sistemi napajanja i ventilacije mogu biti ranjiviji ili čak da spreči buduću upotrebu kompleksa.

To bi moglo da objasni Trampove skorašnje pretnje u vezi sa planinom Pijuk, nakon što su je dubina kompleksa, njegova maksimalna bezbednost i potencijalna uloga u iranskom nuklearnom programu doveli u žižu pažnje američkih zvaničnika.

BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]