Moj grad

Smederevska tvrđava: Poslednja prestonica srednjovekovne Srbije

Foto: J.Rogožarski/Boom93

Foto: J.Rogožarski/Boom93

Smederevo, poslednja prestonica srednjovekovne Srbije i jedno od najvećih ravničarskih utvrđenja u Evropi, podignuto na ušću Jezave u Dunav, predstavlja simbol političkih i istorijskih previranja 15. veka i kraj jedne epohe srpske države.

Smederevo, poslednja srpska srednjovekovna prestonica i jedno od najvećih ravničarskih utvrđenja u Evropi, podignuto je na ušću Jezave u Dunav. Iako se naselje u Smederevu prvi put pominje 1019. godine u povelji cara Vasilija Bugaroubice, veći značaj dobija tek tokom 14. veka, u periodu sve izraženije opasnosti od Osmanlija. Nakon smrti despota Stefana Lazarevića, prestoni Beograd je morao biti vraćen Ugarskoj, pa novi despot Đurađ Branković odlučuje da podigne novu prestonicu.

Nova prestonica je podignuta između Beograda, koji je bio u ugarskim rukama, i Golupca, koji su držale Osmanlije. Smederevska tvrđava građena je u više faza, pod nadzorom Tome Kantakuzina, brata Đurđeve supruge Irine (Jerine). Prvo je izgrađen Mali grad, u kojem je bio smešten despotski dvor, i to za svega dve godine (1428–1430).

Najupečatljiviji dokaz o gradnji i značaju Smederevska tvrđava jeste natpis sa jedne od kula unutrašnjeg „Malog“ grada. Prevod tog natpisa glasi:

Hristu Bogu blagoverni despot Đurađ, gospodar Srbljem i Pomorju zetskom. Naredbom njegovom sazida se ovaj grad u godini 6938.“

Godina 6938, koja se navodi u natpisu, pripada vizantijskom načinu računanja vremena „od stvaranja sveta“  koji je bio u upotrebi u srednjovekovnoj Srbiji. Prema tom kalendaru, početak sveta se tradicionalno datira na 5508. ili 5509. godinu pre nove ere.

Kada se od godine 6938 oduzme 5508, dobija se 1430. godina nove ere. Ovaj rezultat se poklapa sa istorijskim periodom završetka izgradnje Malog grada Smederevske tvrđave, koji se datira upravo oko 1430. godine.

Nakon toga započeta je izgradnja Velikog grada.

Tvrđava je imala oblik nepravilnog trougla, sa jedne strane oslonjena na Dunav, sa druge na Jezavu, dok je treća strana bila okrenuta ka kopnu. Kao uzor poslužili su bedemi Carigrada.

Smederevski bedemi uspešno su odolevali Osmanlijama 1439. godine (kada se posada predala zbog gladi), zatim 1454. i 1456. godine. Ipak, 1459. godine grad je predat bez borbe, čime je označen i kraj srednjovekovne srpske države.

Osmanlije su jedinu značajniju izmenu na tvrđavi izvršile 1480. godine, kada su podignute četiri artiljerijske kule. Krajem 19. veka tvrđava prestaje da se koristi u vojne svrhe. Iako je u 20. vek ušla u relativno dobrom stanju, pretrpela je velika oštećenja tokom svetskih ratova.

Dana 5. juna 1941. godine u Smederevskoj tvrđavi došlo je do eksplozije velike količine municije i ratnog materijala koji su nemačke okupacione snage skladištile unutar njenih zidina. U eksploziji je stradao veliki broj civila, razoren je značajan deo grada, a tvrđava je pretrpela velika oštećenja. Uzrok eksplozije nikada nije sa sigurnošću utvrđen, Mali grad je u međuvremenu obnovljen, dok Veliki grad i dalje čeka potpunu restauraciju.

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Народни музеј Краљево (@muzej.kraljevo)

Izvor: Narodni muzej Kraljevo