Moj grad

Novi plan, stara obećanja: Šta donosi prvi Program unapređenja socijalne zaštite Grada Požarevca?

Foto: Unsplash / Hannah Bussing

Foto: Unsplash / Hannah Bussing

Jedanaestoro dece u Požarevcu trenutno čeka na ličnog pratioca, više od tri hiljade starijih sugrađana živi samo, odraslim osobama sa invaliditetom već godinama se obećava dnevni boravak, a na svakog stručnog radnika u Centru za socijalni rad dolazi 490 korisnika socijalne zaštite.

Sve ovo piše u Nacrtu Programa unapređenja socijalne zaštite u Gradu Požarevcu za period od 2027. do 2029. godine, novom gradskom strateškom dokumentu.  

Nacrt sadrži jedan opšti i tri posebna cilja, dve nove usluge i najavu unapređenja postojećeg sistema podrške starima, deci, osobama sa invaliditetom i porodicama u potrebi.

Međutim, kada se plan pročita do kraja, vidi se da pojedine potrebe koje autori dokumenta prepoznaju kao važne ostaju bez predviđenih sredstava, dok se ponavljaju neispunjena obećanja iz prethodnih planova.

Šta je ovaj dokument i zašto se pojavio sada?

Program unapređenja socijalne zaštite u Gradu Požarevcu 2027 - 2029 je prvi ikada planski dokument grada koji se posebno bavi razvojem usluga socijalne zaštite.

Dosadašnja strateška usmerenja lokalne samouprave u oblasti socijalne zaštite nalazila su se u ostalim planskim dokumentima, pre svega u Planu razvoja Grada Požarevca, ali i ostalim planovima i programima.

Izrada ovog dokumenta je deo tehničke podrške u okviru projekta nemačko-srpske razvojne saradnje „Podrška socijalnom uključivanju u Srbiji” koji sprovodi nemačka razvojna agencija GIZ u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.  

Obaveza da grad ima ovakav plan postoji od Zakona o socijalnoj zaštiti iz 2011. godine i Odluke o socijalnoj zaštiti građana Grada Požarevca iz 2013. godine.

Kakvo je trenutno stanje?

Prema Nacrtu, na evidenciji Centra za socijalni rad je 9.327 korisnika, odnosno skoro svaki sedmi Požarevljanin (13,6%), što je iznad republičkog proseka od oko 11%. U poslednjoj deceniji, broj korisnika CSR povećan je za 54%. Najbrojniji su odrasli, zatim deca, dok udeo mladih poslednjih godina raste. Dokument napominje da podatke za poslednje tri godine treba uzeti sa rezervom, zbog prelaska CSR na novi informacioni sistem.

Opštu demografsku sliku Požarevca obeležavaju depopulacija i starenje. Od 1991. godine Požarevac je izgubio gotovo petinu stanovništva. Ima 5.836 staračkih domaćinstava, od kojih skoro 59% čine ljudi koji žive sami. Osoba sa invaliditetom je 6.520, a 70% njih starije je od 65 godina.

Kao najugroženije grupe, mapiranje potreba izdvaja decu sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, decu bez roditeljske podrške i izloženu nasilju, te starije od 65 sa invaliditetom ili hroničnim bolestima koji žive sami, najčešće na selu. Dokument navodi i grupe koje ostaju izvan sistema - beskućnike, lica bez dokumenata i maloletnike sa asocijalnim ponašanjem.

Ipak, iako dokument među „nevidljivim“ licima u stanju socijalne potrebe prepoznaje beskućnike, Požarevac i dalje nema uspostavljenu uslugu privremenog smeštaja u prihvatilište ili prihvatnu stanicu. Ova usluga je, prema Nacrtu, predviđena gradskom Odlukom o socijalnoj zaštiti iz 2013. godine, ali nije uspostavljena.

Najbrojniju kategoriju među korisnicima prava i usluga socijalne zaštite čine punoletni korisnici. Među njima najveći broj čine osobe sa društveno neprihvatljivim ponašanjem, a zatim žrtve nasilja, zanemarene osobe ili u riziku od zanemarivanja.

U Nacrtu se navodi da je više puta do sada rad požarevačkog tima na nacionalnom nivou prezentovan kao primer dobre prakse, ali se ističe da kvalitetno obavljanje poslova zahteva izuzetan napor stručnih radnika, kojih nema dovoljno u Centru za socijalni rad.

Napominje se i da je prema zvaničnim podacima, Grad Požarevac više godina unazad lokalna samouprava sa najvećim brojem prijava za nasilje u porodici po glavi stanovnika u Srbiji, što se u dokumentu tumači kao „visoko poverenje građana u institucije i efikasno delovanje u ovakvim situacijama.”

Na socijalnu i dečju zaštitu grad izdvaja oko 236 miliona dinara godišnje, u proseku oko 5% budžeta, što je iznad proseka gradova Srbije. Najveći deo odlazi na materijalna davanja. Pritom novčanu socijalnu pomoć prima samo 0,3% stanovnika, znatno ispod republičkog proseka, dok je grad među vodećima u zemlji po jednokratnim novčanim pomoćima iz sopstvenog budžeta.

Dokument beleži i nagli pad broja materijalno ugroženih punoletnih korisnika, sa 1.283 u 2023. na 578 u 2024. godini. U Nacrtu se pretpostavlja da je tome doprinelo korišćenje informacionog sistema Socijalna karta. Dokument ne razjašnjava da li ovaj pad znači smanjenje siromaštva ili smanjen pristup pravima, naročito imajući u vidu da su mladi i stariji među materijalno ugroženima ostali prisutni u istom broju.

Nacrt navodi i da Grad svake godine finansira projekte udruženja iz oblasti socijalne zaštite, humanitarnih programa i podrške osobama sa invaliditetom, za šta se godišnje izdvaja blizu 19 miliona dinara.

Šta Program predviđa?

Nacrt Programa sadrži tri pravca. Prvi je jačanje sposobnosti grada da pruža usluge - kadar, saradnja institucija, pristupačnost zgrada osobama sa invaliditetom. Drugi je unapređenje postojećih usluga -  ličnog pratioca, pomoći u kući, savetovališta za brak i porodicu, dnevnog boravka za decu sa smetnjama, ali i boljeg informisanja građana. Treći su dve nove usluge – rana stimulacija za decu sa razvojnim problemima i dnevni boravak za odrasle osobe sa invaliditetom.

U uvodnoj reči dokumenta gradonačelnik Saša Pavlović navodi da je cilj Programa da se izgradi Požarevac „u kome niko neće biti zaboravljen, zanemaren ili ostavljen na margini”, dodajući da ulaganje u socijalnu sigurnost „nije trošak, već najvažnija investicija u budućnost grada”.

Međutim, Nacrt pokazuje da neke usluge koje su već predviđene gradskom Odlukom o socijalnoj zaštiti i dalje ne postoje u praksi. Od osam usluga navedenih u gradskoj Odluci, nisu uspostavljene tri: socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima, klub za odrasla i starija lica i privremeni smeštaj u prihvatilište ili prihvatnu stanicu. Takođe, akcioni deo dokumenta pokazuje da za pojedine usluge koje bi trebalo da odgovore upravo na potrebe najugroženijih građana nisu predviđena sredstva.

Ceo trogodišnji program vredi 23,83 miliona dinarа, odnosno oko 7,9 miliona godišnje. Od predviđenih sredstava, 20,63 miliona bi trebalo da dođe iz gradskog budžeta, 3 miliona iz republičkog budžeta a 200 hiljada dinara od donatora.

Poređenja radi, prošle godine je iz budžeta grada za Ljubičevske konjičke igre potrošeno 40,5 miliona dinara.

Za šta je namenjen novac i koji su očekivani rezultati?

Preko dve trećine sredstava usmereno je na dve mere: usluge ličnog pratioca - 7,15 miliona dinara, i program rane stimulacije za prevazilaženje problema u ranom razvoju dece i jačanje roditeljskih kompetencija za otkrivanje ranih problema - 9 miliona dinara. Predviđeno je da se pilot projekat finansira sredstvima Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, u iznosu od 3 miliona dinara.

Nekoliko mera u tabeli troškova nosi oznaku „bez sredstava" ili iznos nula, a najupečatljiviji primer je Dnevni boravak za odrasle osobe sa invaliditetom.

Program ovo predviđa kao novu uslugu koja treba da se uspostavi i ubraja je u svoj cilj, a uz nju u tabeli troškova stoji nula dinara kroz sve tri godine. Reč je o usluzi koja podrazumeva prostor, opremu i osoblje. Ista usluga najavljivana je u ranijim strateškim dokumentima Grada Požarevca, pre svega Lokalnim akcionim planovima za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom za period od 2015. do 2020. i za period od 2021. do 2025. godine.

Sredstva nisu predviđena ni za bolju saradnju institucija i informisanje građana o pravima koja im pripadaju.

Nacrt Programa predviđa praćenje uspeha kroz nekoliko pokazatelja. Prvi opšti cilj je udeo korisnika socijalne zaštite u ukupnom stanovništvu, koji treba da poraste sa 13,6 na 15% do 2029. godine. Dva pokazatelja prate rodnu strukturu korisnika - cilj je da udeo žena poraste sa 44,4% (vrednost iz 2024, uzeta kao bazna) na 51%.

Međutim, ovde se pojavljuju nejasnoće.

Sam dokument navodi da je udeo žena među korisnicima već u 2025. godini iznosio 53,4% - više od cilja postavljenog za 2029. Ostaje nejasno zašto je za baznu uzeta 2024. godina, za koju dokument priznaje da su podaci nepouzdani zbog prelaska na novi informacioni sistem.

Takođe, nije jasno na koji način rast udela korisnika u populaciji predstavlja „unapređenje“, s obzirom na to da dokument rastući broj korisnika na drugom mestu navodi kao opterećenje.

Prvi posebni cilj programa odnosi se na jačanje kapaciteta lokalne samouprave za planiranje, sprovođenje i praćenje usluga socijalne zaštite. Cilj je da odnos broja stručnih radnika u CSR i broja korisnika socijalne zaštite, koji je u 2024. iznosio 1 prema 490, u 2029. iznosi 1 prema 450.

Predviđeno je angažovanje 2 stručna radnika u CSR preko programa Nacionalne službe za zapošljavanje – pripravništvo i stručna praksa; kao i pohađanje akreditovanih obuka za 6 stručnih radnika. Za ove aktivnosti planirano je 3,3 miliona dinara.

Za povećanje fizičke pristupačnosti javnih objekata za osobe sa invaliditetom, predviđeno je da se do 2029. postave 3 rampe za pristup objektima javne namene, za šta je namenjeno 2,12 miliona dinara.

Drugi posebni cilj odnosi se na unapređenje dostupnosti, kvaliteta i održivosti lokalnih usluga socijalne zaštite. Pokazatelji uspeha za ovaj cilj su povećan procenat izdvajanja iz gradskog budžeta za finansiranje usluga socijalne zaštite (sa 1,94% na 2,1%) povećan udeo korisnika usluga među svim korisnicima CSR (sa 3,4% na 3,8%), smanjen broj dece na listi čekanja za uslugu ličnog pratioca (sa 11 na 7) i povećan broj predatih zahteva CSR za korišćenje usluga (sa 322 na 352).

Glavna mera za ostvarenje ovog cilja je povećanje broja ličnih pratilaca sa 59 na 64 do 2029. godine, za šta će biti izdvojeno 7,15 miliona dinara.

Za unapređenje realizacije usluge pomoći u kući, glavne predviđene aktivnosti su štampanje i deljenje flajera o ovoj usluzi i akreditovanje 10 novih gerontodomaćica, za šta će ukupno biti izdvojeno 106 hiljada dinara. Ovo je jedna od najupečatljivijih disproporcija u dokumentu, jer Program kao posebno ugrožene prepoznaje starije ljude koji žive sami, često u selima, ali za unapređenje pomoći u kući predviđa iznos manji od prosečne mesečne plate u Požarevcu.

Za kontinuitet rada i razvoj Savetovališta za brak i porodicu uvođenjem usluge karijernog savetovanja predviđeno je 200 hiljada dinara od donatorskih sredstava, namenjenih za obezbeđivanje i adaptaciju prostora za Savetovalište.

Među planiranim merama se, između ostalog, nalazi i dalji razvoj usluge Dnevnog boravka za decu i mlade sa smetnjama u razvoju, tačnije rekonstrukcija dvorišta i zamena nameštaja, za šta je namenjeno ukupno 1,85 miliona dinara.

Posebno izdvojena mera je i upostavljanje licencirane usluge Dnevnog boravka za odrasle osobe sa invaliditetom. Pokazatelji za ovu meru predviđaju usvojen Pravilnik o pružanju usluge i povećanje broja korisnika ove usluge, sa 8, koliko je navedeno za 2025, na 10, koliko je navedeno od 2027. do 2029.

Za planirane aktivnosti nisu predviđena nikakva sredstva, a rok za završetak je prvi kvartal 2027. godine.

Šta je bilo sa ranijim obećanjima?

Pre ovog dokumenta grad je imao više sektorskih akcionih planova. U Nacrtu se navodi stepen realizacije njihovih aktivnosti.

Prema dokumentu, nije realizovano 29% aktivnosti LAP-a za socijalno uključivanje Roma i Romkinja 2021-2023, 29% aktivnosti LAP-a za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom 2021-2025 i 47% aktivnosti LAP-a za unapređenje položaja starijih lica 2021-2025 godine.

Godišnji izveštaji o sprovođenju akcionih planova, koje su ti dokumenti predviđali, nikada nisu urađeni, pa je grad tek sada prikupljao podatke o tome šta je od obećanog zapravo sprovedeno.

 

Nacrt Programa unapređenja socijalne zaštite 2027-2029 dostupan je na zvaničnom sajtu Grada Požarevca.

Javna rasprava o Nacrtu programa održaće se u periodu od 4. do 23. juna 2026. godine, a prezentacija i javni sastanak biće organizovani 5. juna u 11 časova, u sali 11 Gradske uprave Grada Požarevca.