BBC News

Novi trend u Kini: Mladi traže toplinu i bliskost od 'virtuelnih roditelja'

Ilustracija na kojoj je par na ekranu kanala društvenih mreža, a okruženi su tužnim mladim ljudima koji im daju srca i cveće

Ilustracija na kojoj je par na ekranu kanala društvenih mreža, a okruženi su tužnim mladim ljudima koji im daju srca i cveće

Mnogi mladi Kinezi žude za promenom u odnosima sa roditeljima, preokupiranih svakodnevnim obavezama.

Ilustracija na kojoj je par na ekranu kanala društvenih mreža, a okruženi su tužnim mladim ljudima koji im daju srca i cveće
BBC / Andro Saini

Kao i mnogi mladi ljudi, Vinsent Džang je tokom obedovanja stalno „prikovan" za telefon, ali njegov omiljeni sadržaj postavlja sredovečni par koji naziva njegovim „virtuelnim roditeljima".

Influenseri na Doujinu (Douyin), kineskoj verziji TikToka, koje Vinsent najviše prati su Pan Hućjan i Džang Sjuping.

Njihovi snimci uglavnom prikazuju bez ulepšavanja njihov porodični život, koji je ipak prisan, a par se često obraća gledaocima kao da su im rođena deca.

Za manje od tri godine, njihov nalog je prikupio više od 1,8 miliona pratilaca.

U jednom od najpopularnijih video-snimaka, Pan i Džang kažu: „Ko je zapravo odrasla osoba u porodici?

„Da li ste u poslednje vreme umorni od posla i učenja?

„Nemojte previše da se forsirate.

„Mama i tata znaju da ste mnogo toga izdržali".

„Moji roditelji mi nikada ne kažu da ne treba da se iscrpljujem ili da sam već dovoljno dobar", kaže Vinsent.

„Ali virtuelni roditelji me jednostavno pitaju da li sam danas srećan".

Izraz „virtuelni roditelji" postao je popularan na kineskom internetu 2024. godine, a više od desetak influensera poput Pana i Džang su od tada stekli ogroman broj pratilaca.

Takve rasprave ogolile su sve veće nezadovoljstvo mnogih pripadnika generacije Z i milenijalaca u Kini tradicionalnim porodičnim vrednostima, koje daju prednost obavezama i poslušnosti, a ne toplini, osećanjima i bliskosti.

Na društvenoj mreži Sjaohungšuu (Xiaohongshu - mala crvena knjiga), hešteg „kineski roditelji" ima više od 500 miliona pregleda i više od 1,2 miliona komentara.

Mnogi su frustrirani i time što njihovi roditelji ne razumeju teškoće snalaženja u usporenoj kineskoj ekonomiji, kao ni pritisak koji osećaju jedinci u pogledu ispunjavanja roditeljski očekivanja, što je posledica kineske politike jednog deteta, primenjivane od 1979. do 2015.

majka i otac šetaju dete u parku, dete je u kolicima
Getty Images
Mnogi mladi Kinezi su odrasli kao jedinci zbog višedecenijske politike jednog deteta

Vinsent se dobro snašao i danas radi kao veb-programer u Šangaju.

Iako radi u tehnološkom sektoru gde se primenjuje takozvana radna kultura 996, što podrazumeva iscrupljujuće radno vreme od devet do 21 čas, šest dana u nedelji, nedeljni razgovori sa roditeljima su mu još stresniji.

Kaže da često kritikuju njegov izbor karijere, jer veruju da bi državni posao bio stabilniji, ili ga pitaju kada će dovesti devojku kući.

Kada razgovara sa drugim mladima putem komentara na kanalu Pana i Džang, Vinsent se oseća manje usamljeno.

Mnogi, kao i Vinsent, tom paru se obraćaju „mama" i „tata".

Oni često pišu o svakodnevnom životu, a ponekad za rođendan traže da im se upute ohrabrujuće i pozitivne čestitke.

Ali neke poruke mladih ljudi su veoma uznemirujuće.

Devojka po imenu Đen Đen rekla je Panu da više ne želi da živi, da pati od depresije i da razmišlja o samoubistvu.

„Razgovarao sam sa njom dva sata, ali mi posle 40 minuta više nije odgovarala", rekao je Pan u intervjuu za Doujin 2024, dodajući da nije znao šta joj se dogodilo.

Nedelju dana kasnije ga je pozvala i rekla mu je da se sada oseća mnogo bolje.

„Imao sam osećaj da sam uradio nešto zaista smisleno i dugo sam bio ponosan zbog toga".

devojka gleda u telefon i skroluje
Provided
Doujin nalog Pana i Džang ima više od 1,8 miliona pratilaca

Pan razume bol koji može da izazove osećaj da te porodica zapostavlja, jer ni on nije imao srećno detinjstvo.

Odrastao je u jaodongu, tradicionalnom obliku pećinskih ili podzemnih stanova, u severnoj kineskoj pokrajini Šansiju.

Kada je imao 14 godina napustio je dom da bi izdržavao porodicu, jer mu je majka ostala paralizovana.

„Napustio sam dom pre 33 godine, a roditelji mi nikada nisu uputili nijednu reč ohrabrenja", rekao je u istom intervjuu.

A Pan, kada se rodila njihova ćerka Đjangju, odlučio je da stvori drugačije porodično okruženje.

Za razliku od tipičnih kineskih porodica, Pan i Džang joj uvek govore da je vole.

Đjangju je ohrabrila roditelje da počnu da snimaju kratke video-zapise, a stvaranje sadržaja im je postao stalni posao kada je Panova firma zatvorena 2024. godine.

Pan nema velike planove za njegov nalog, iako bi mogao da ostvari značajnu zaradu prodajom proizvoda tokom prenosa uživo.

„Nadam se da mogu makar malo da doprinesem da ti ljudi osete toplinu očinske ljubavi", kaže on.

Pogledajte video: 'Idealnog' ljubavnog partnera Kineskinje pronalaze u četbotu

'Literatura o čorbi od tikve'

Pored sadržaja o virtuelnim roditeljima, prošle jeseni postao je viralan i satirični sadržaj poznat kao „literatura o čorbi od tikve".

Trend je nadahnut jednominutnim skečom u kojem sin ljubazno odbija činiju čorbe od tikve koju mu nudi majka i biva okrivljen da je zlovoljan.

Mnogi mladi korisnici društvenih mreža kažu da ovaj skeč verno oslikava tipične razgovore u kineskim porodicama, posebno kada roditelji zanemaruju želje njihove dece uz obrazloženje da je to za njihovo dobro.

Među onima koji tako misle je 28-godišnja Džao Suan.

Ona je već isključila zvuk na porodičnoj grupi za razgovor, jer njeni roditelji retko pokazuju brigu o njoj, a kada joj se obrate, to izgleda upravo onako kako je predstavljeno u „literaturi o čorbi od tikve", kaže ona.

Smatra i da njeni roditelji više vole njenog 15-godišnjeg brata.

Četvoro ladih bulje u telefone dok sede na klupi u gradu u Kini
Getty Images

U tradicionalnoj kineskoj kulturi, smatra se da samo muškarci mogu da nastave porodičnu lozu.

Džao kaže da njena majka upravljala gotovo svakim aspektom njenog života.

Posle diplomiranja, pronašla je stalni posao u Francuskoj, ali joj je majka rekla da ga napusti i vrati se u Kinu.

„Pre nego što sam se vratila, mama je stalno govorila da će brinuti o meni.

„To me je veoma dirnulo", kaže ona.

„Ali zapravo je samo želela da se vratim kući i da se staram o mom bratu...

„Prema meni se i dalje ponaša isto kao dok sam odrastala.

„Ali prema mom bratu se odnosi kao uzoran roditelj".

Ranije je tokom razgovora sa prijateljima Džao plakala i pokušavala je da razume ponašanje njenih roditelja.

Ali, sada se okreće mimovima i satiričnim video-snimcima.

Slične reakcije drugih ljudi pomogle su joj da shvati da nije jedina koja ima takva iskustva i da porodične probleme može da sagleda i kroz humor.

Pogledajte video: Jednominutne kineske mikrodrame koje su zaludele svet

Politička trauma

Guo Ting, profesorka rodnih studija na Univerzitetu u Torontu u Kanadi, kaže da ima razumevanja za kineske roditelje, jer vidi da postoje mnogi „istorijski razlozi" za visoka očekivanja koja imaju od njihove dece, kao i za poteškoće da izraze njihova osećanja.

Lična osećanja su bila zapostavljena u javnom diskursu tokom odrastanja današnjih roditelja, objašnjava ona.

Tokom Kulturne revolucije, društveno-političkog pokreta koji je trajao od 1966. do 1976. i koji su оbeležili nasilje i nemiri, ljubav je smela da se iskazuje samo prema državi i Mao Cedungu, tadašnjem vođi Komunističke partije Kine.

Nesigurnost i anksioznost današnjih roditelja mogu da se objasne „previranjima i siromaštvom koje su preživeli, kao i surovim okruženjem u kojem su opstajali samo najjači i oni koji su se najbolje prilagođavali", dodaje ona.

Neki državni mediji pokušali su da usmere rasprave na internetu ka tradicionalnom konceptu dubokog poštovanja, poslušnosti i staranja o roditeljima, pozivajući mlađe generacije da pokažu više razumevanja za njihove roditelje.

Istorijska fotografija koja prikazuje mlade devojke kako mašu primercima Mao Cedungove „Male crvene knjige“ tokom Kulturne revolucije
Getty Images
Mnogi sadašnji roditelji odrasli su u burnim vremena Kulturne revolucije u Kini

Ali čini se da ova strategija ne daje rezultate, barem ne kod Vinsenta.

„Mogu da razumem poteškoće mojih roditelja, ali i ja imam sopstvene traume", kaže on.

Neki „virtuelni roditelji" potpisali su ugovore sa menadžerskim kompanijama kako bi dodatno unovčili njihov sadržaj, ali Vinsent kaže da i dalje želi da ga prati.

„To mi pruža jedinu toplinu u životu", kaže on.

„I bolje je i to nego ništa".

Uredile: Grejs Coi i Aleksandra Fuše

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]