Društvo

Kratkoročni ugovor ističe za Novu godinu: Šta ako nam Rusi od 1. januara zavrnu gas?

FOTO: Pixabay ilustracija

FOTO: Pixabay ilustracija

Ima li Srbija "plan B" za nabavku gasa? Nakon decenija favorizovanja ruskog gasa bez ikakvih alternativa, Beograd bi mogao da bude prinuđen da u cajtnotu traži alternative za snabdevanje.

Šta ako nam Rusi od 1. januara zavrnu gas? Desetogodišnji ugovor za snabdevanje ovim energentom istekao je u maju, a kratkoročni ističe za Novu godinu.

Predsednik Srbije najpre je Kremlju postavio ultimatum za novu ponudu, inače tražimo dalje - rok je istekao je u petak, a sve što građani imaju je Vučićevo očekivanje da će ruskog gasa ipak biti.

 

Ako Srbija ostane bez ruskog gasa, ima samo tri pravca iz kojih drugi može da dođe.

Ubedljivo najveći deo gasa Srbija uvozi direktno iz Rusije - čak 93 odsto. Preostali delić u Srbiju je stizao iz različitih zemalja Evropske unije od čega najznačajniji deo iz Mađarske.

Gas koji ni na koji način nije povezan s Rusijom dolazi i iz dalekog Azerbejdžana, a Srbija je prošle godine uvezla i malu količinu gasa iz Bugarske.

Uz pomoć Evropske unije, Srbija namerava da se u naredne tri godine poveže sa gasovodima u Rumuniji i Severnoj Makedoniji.

"Snabdevaće se na tržištu na kom se snabdeva i kompletna Evropska unija. Cene će biti kakve budu na tržištu, nema tu sad mnogo velike filozofije. Koje je poreklo tog gasa? To za nas nije toliko bitno. Mi smo mala država, treba da gledamo da zaštitimo svoje interese, da prođemo najjeftinije što je moguće", kaže Goran Đukić.

Ovaj stručnjak kaže da Srbija mora da plati penale za višedecenijsko kašnjenje u širenju lepeze izvora iz kojih može da uveze gas. Opcija je imala, ali je uvek birala da ide ka onima čije cevi prenose ruski - poput Balkanskog toka koji je srpski predsednik promovisao sa bugarskim premijerom.

Bugarski premijer Bojko Borisov, rekao je Vučiću dok je izlazio iz aviona - "Samo glavata pazi".

Srbija je propustila priliku da se uključi u raspodelu tečnog prirodnog gasa preko grčke luke kojom američki gas stiže u Evropsku uniju.

"Nije se ukalkulisalo u tečni gas u Aleksandropolisu u Grčkoj i tamo Srbija ne može da nabavi gas. Zato ta konektorska gasna veza između Srbije i Bugarske ne radi - zvrji prazna, iako je Evropska unija uložila 80 odsto sredstava u njegovu izgradnju", kaže Srećko Đukić, diplomata u penziji.

 

Izvesno je da je izlaz iz krize nacionalizacija NIS-a, kaže profesor Đukić. Ali ne tako da se plati koliko Rusi kažu, već da se prouči šta je urađeno od kako je Gasprom preuzeo srpsku naftnu kompaniju.

"Mi smo za politiku svođenja čistog računa i podvlačenja crte. Da se vidi šta je u tom ugovoru pisalo, šta je ispunjeno i sa jedne i sa druge strane i koliko koštaju neispunjene stavke i na kraju finalna suma - koliko ko kome treba da plati", naveo je Goran Đukić.

Pitali smo Ministarstvo energetike da nam pojasni šta tačno Srbija radi u osvit isteka ugovora za gas, nismo dobili nikakav odgovor.