Društvo

Na mestu parkova i vrtića moći će da grade zgrade? U senci Generalštaba, izmene PGR-a otvaraju vrata komercijalizaciji javnih prostora

Foto: Boom93/MMV

Foto: Boom93/MMV

Beograd priprema izmenu Plana generalne regulacije koji bi javno zemljište i ključne gradske prostore lako mogao prevesti u privatno vlasništvo, dok bi škole, parkovi i infrastruktura izgubili javnu namenu i postali dostupni investitorima, piše Birn. Uz istovremeno donošenje lex specialisa za Generalštab i njegovog autentičnog tumačenja, postavlja se pitanje da li ova dva procesa čine sinhronizovanu akciju, u kojoj jedan briše kulturnu zaštitu, a drugi otvara put privatizaciji javnog prostora, navodi ovaj istraživački portal.

U senci političkih potresa, protesta i lex specialisa za objekte i područje Generalštaba, ispod radara je prošao poziv na rani javni uvid izmena Plana generalne regulacije (PGR), objavljen 6. novembra na zvaničnom sajtu Grada Beograda, prenosi BIRN.

Ukoliko predložene izmene budu usvojene, piše BIRN, one će drastično promeniti režim zaštite javnih površina i omogućiti njihovu prenamenu u komercijalne, stambene ili privredne sadržaje. Javnost ima mogućnost da se izjasni o predlogu do 27. novembra.

Iz nacrta izmena PGR-a vidi se da bi ovaj dokument bukvalno mogao da precrta dosadašnju mapu javnih površina: prostori koji su do juče, bar zakonski, bili zagarantovani kao zajednički, mogli bi preko noći da postanu slobodni za komercijalne projekte, i ti delovi grada otvoreni za planove privilegovanih investitora.

Kada se zna da lex specialis, odnosno njegovo autentično tumačenje, uklanja zaštitu svojstva kulturnog dobra sa šireg prostora u administrativnom centru prestonice oko Generalštaba, a predložene izmene PGR-a istovremeno omogućavaju ukidanje javne namene gradskih prostora, teško je ne primetiti da se sve to dešava u istom trenutku, navodi BIRN.

Hronologija govori sama za sebe: nacrt izmena PGR-a pojavio se 6. novembra, lex specialis je usvojen sutradan, a njegovo autentično tumačenje predloženo 19. novembra, i već narednog dana potvrđeno na nadležnom odboru Narodne skupštine. Da li je ovakav tajming slučajan – ili ovi akti deluju kao usklađena akcija?

Bivša zamenica direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kultura Estela Radonjić Živkov smatra da sve to nije slučajnost.

PGR i PDR

Plan generalne regulacije (PGR) određuje osnovnu namenu prostora na širem području grada i postavlja okvirna pravila razvoja, koja niži planovi moraju da poštuju.

Plan detaljne regulacije (PDR) razrađuje konkretna pravila gradnje i uređenja za užu zonu i na osnovu PGR-a određuje šta tačno može da se gradi, gde i pod kojim uslovima.

PGR definiše opšti okvir i namenu prostora, dok PDR predstavlja njegovu razradu i primenu na terenu, pa bez usklađenosti sa PGR-om, PDR ne može da bude donet.

Posledice izmena Plana generalne regulacije

Plan generalne regulacije je plan višeg reda koji određuje namenu prostora u Beogradu i predstavlja okvir, koji planovi detaljne regulacije moraju da poštuju, u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji.

„Predložene izmene važećeg Plana generalne regulacije (PGR) bi omogućile da se bilo koja javna namena – u šta spadaju škole, vrtići, domovi zdravlja, bolnice, univerziteti, instituti, službe socijalne zaštite, javne zelene površine, šume, saobraćajne površine, komunalna infrastruktura i njeni prateći objekti i drugo – može promeniti u bilo koju drugu komercijalnu (privatnu) namenu – poput stanovanja, komercijalnih objekata, privrednih zona, i dr. – izradom plana detaljne regulacije (PDR), samo uz saglasnost nadležnih institucija“, kaže za BIRN urbanistkinja Božena Stojić iz kolektiva Ministarstvo prostora.

Ona navodi da bi ove izmene učinile planiranje fleksibilnim do krajnjih granica i ukinule i ono malo preostalih mehanizama zaštite javnih prostornih dobara, odnosno i ono malo mehanizama koji štite preostalih devet odsto javnih zelenih površina u gradu i javno zemljište koje nam je neophodno za javne potrebe, odnosno škole, vrtiće, domove zdravlja i ostale neophodne službe.

Promena namene iz javne u neku drugu, automatski otvara mogućnost prodaje javnog zemljišta, jer se ono ne može privatizovati, dok je planovima definisano kao javno dobro.

Estela Radonjić Živkov, nekadašnja bivša direktorka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture smatra da bi izmene Plana generalne regulacije (PGR) omogućile vlastima da komercijalizuju i prostor u zoni predviđenoj lex specialisom za Generalštab, odnosno i u onoj daleko široj zoni definisanoj njegovim autentičnim tumačenjem.

U tom području nalaze se, između ostalog, Vaznesenjska crkva, zgrada Vlade Srbije, Studentski kulturni centar (SKC), zgrada Manježa (Jugoslovensko dramsko pozorište), Ministarstvo spoljnih poslova, Ministarstvo finansija, Kasarna VII puka, stara zgrada Generalštaba (Kamena palata) i mnoge druge.

“Pretpostavljam da neće rušiti te objekte, stvarno mislim da dotle nisu došli, ali verujem da bi, recimo, u dvorištu Vlade, u delu gde se nalazi zgrada iz koje je ubijen Đinđić ili ceo taj niz, mogli da niknu soliteri, dok bi objekti pored toga mogli da dobiju sasvim druge namene. Kao što će Kasarna VII puka postati kockarnica. Mislim da na ovaj način rešavaju da taj prostor više nema javnu namenu, jer će sve prepustiti Planu detaljne regulacije. Tako Kasarna VII puka ili stara zgrada Generalštaba više ne bi bili vojni objekti, već bi mogli da postanu bilo šta – pa i hotelska recepcija. Mislim da to ide u tom pravcu“, kaže Radonjić Živkov.

PDR je dokument koji gradska vlast usvaja prostom većinom i čija se priprema može pokrenuti na inicijativu privatnog investitora. Štaviše, investitori često finansiraju izradu PDR-a, što im daje mogućnost da definišu početne parametre planiranja, dok gradska uprava i institucije taj dokument samo formalno verifikuju.

Božena Stojić iz kolektiva Ministarstvo prostora ocenjuje da bi ovakve izmene suštinski ukinule stvarnu zaštitu javnih prostornih dobara u planovima, jer bi se promena javne u privatnu namenu, svodila “samo na saglasnost nadležnih institucija“.

„Umesto da planska dokumenta jasno, nedvosmisleno i striktno definišu pravila prostornog razvoja i izgradnje širom grada, ona se na ovaj način čine fleksibilnim i opcionim dokumentima, dok se zapravo odluke o prostornom razvoju prebacuju na nadležne institucije, koje će ad hoc da odlučuju o privatizaciji zemljišta“, kaže Božena Stojić.

Ceo tekst pročitajte na sajtu BIRN-a.

Kada lex specialis ukloni zaštitu, a PGR otvori prostor za gradnju

Između ostalog, i podsećajući na to da lex specialis ukida primenu zaštite, BIRN navodi da PGR i PDR omogućavaju da prostor bude prenamenjen, izgrađen i privatizovan bez prepreka, koje bi kulturno dobro inače nametalo. Zato je ključno šta te izmene donose.

U nacrtu izmena Plana generalne regulacije Beograda, uz tabelu kompatibilnosti, koja predstavlja neku vrstu urbanističkog priručnika i definiše na koji se način prostori različitih funkcija u gradu mogu “slagati” jedni pored drugih, dopisane su fusnote, odnosno objašnjenja te tabele. 

Fusnota pod brojem 14 upravo je onaj radikalan instrument fleksibilnosti u predloženom nacrtu PGR-a. Ta fusnota omogućava prenamenu javne površina – od saobraćajnica, infrastrukture i komunalnih sistema, preko javnih zelenih površina i šuma, do objekata javnih službi i sportskih komplexa – u bilo koju drugu namenu, koja u samoj tabeli nije dozvoljena. Jedina prepreka toj promeni ostaje obavezna izrada Plana detaljne regulacije i saglasnost nadležnih institucija, što, kako je već pomenuto, u praksi predstavlja slab oblik zaštite.

Dosadašnja tabela kompatibilnosti namena barem je delimično štitila javne površine – na primer, postojeće ili planirane škole, nisu mogle biti promenjene u drugu namenu kroz PDR. Međutim, ukoliko se predložene izmene Plana generalne regulacije usvoje, taj nivo zaštite nestaje, a javne namene postaju podložne fleksibilnim promenama i privatizaciji.

Urbanistkinja Božena Stojić iz kolektiva Ministarstvo prostora objašnjava da bi se nekoj javnoj zelenoj površini – poput manjeg parkića ili dela gradske šume – koja je u Planu generalne regulacije označena kao prostor javne namene, izradom Plana detaljne regulacije, mogla promeniti namena, što bi u praksi značilo da takav prostor može postati potpuno drugačija zona, uključujući i onu koja omogućava stanovanje ili komercijalne sadržaje. 

Ona navodi primer Bloka 62 na Novom Beogradu, u čijem su centralnom delu planom predviđeni lokalni park i vrtić na parcelama koje su u javnoj svojini. Međutim, „ukoliko bi neki investitor pokrenuo izradu plana detaljne regulacije za centralni deo Bloka 62, tim planom bi mogao promeniti namenu zelene površine i vrtića u stanovanje, uz saglasnost nadležnih institucija. Na taj način bi se stekli uslovi da se te parcele prodaju (istom investitoru ili nekom drugom) i da iz javne svojine pređu u privatnu, a onda bi se tu mogle graditi i zgrade.“

Isti princip, kaže Božena Stojić, može da se primeni i na delove gradske šume, poput područja Avala filma u Košutnjaku, gde je već postojao pokušaj izrade PDR-a. Veliki deo obuhvata tog plana vodi se kao javna namena u PGR-u, što znači da bi njegova namena mogla biti izmenjena u nastavku procedure. „Kada grad uskoro bude pristupio nastavku izrade ovog plana, koji je na pauzi usled snažne reakcije javnosti još 2020, bilo bi vrlo lako promeniti namenu, kako objekata Avala filma, tako i šume“, upozorava ova ekspertkinja.

Iz kolektiva Ministarstvo prostora upozoravaju da najveći rizik koji proizlazi iz predloženih izmena PGR-a jeste postupna, ali masovna privatizacija brojnih malih parcela širom grada.

Ceo tekst pročitajte na sajtu BIRN-a.