Društvo

Pionirski park zabranjen i osobama sa smetnjama u razvoju: Korisnicima Dnevnog boravka bio jedini prostor za šetnju

FOto; Printscreen /N1

FOto; Printscreen /N1

Devet meseci Pionirski park je zatvoren. Time su pogođeni svi građani, pa i oni koji pripadaju ranjivim društvenim kategorijama, čiji se glas ređe čuje. Korisnici obližnjeg Dnevnog boravka za osobe sa smetnjama u razvoju, zbog šatorskog naselja, nemaju više u neposrednoj blizini prostor za provođenje slobodnog vremena na otvorenom. I to nije jedini problem koji ih mori. Drugi je star 15 godina i težak 55 stepenika. Nadležni su na sve nemi.

Devet meseci Pionirski park je zatvoren. Time su pogođeni svi građani, pa i oni koji pripadaju ranjivim društvenim kategorijama, čiji se glas ređe čuje. Korisnici obližnjeg Dnevnog boravka za osobe sa smetnjama u razvoju, zbog šatorskog naselja, nemaju više u neposrednoj blizini prostor za provođenje slobodnog vremena na otvorenom. I to nije jedini problem koji ih mori. Drugi je star 15 godina i težak 55 stepenika. Nadležni su na sve nemi.

Pionirski park više ne pripada građanima, pa ni četrdesetsedmogodišnjem Simi i još 19 korisnika obližnjeg Dnevnog boravka za osobe sa razvojnim smetnjama.

"Nekad si tu šetao sa tvojim drugovima. Tu je bila fontanica lepa", pokazuje Dragica svom sinu.

"Tu ne možeš da priđeš, zalepićeš se, jer se boje da ne preskačemo i da ne nasrnemo na prazne šatore", objašnjava to Dragica Simić.

A nama objašnjava potanko kojih mogućnosti su, zbog šatorskog naselja, lišeni pripadnici jedne od najranjivijih kategorija u društvu.

"Deca koji su lakši slučajevi, oni se vode u šetnju, a oni koji imaju više problema ostaju unutra", kaže Dragica.

I do "unutra" treba doći. A za one koji imaju više problema to predstavlja poseban izazov. Sa ulaskom u zgradu gde se boravak nalazi počinje drugo poglavlje ove priče.

"Evo sad vidite stepenice kako izgledaju. To Francuzi zovu "eskargo". Ide ovako. E s te strane, jer on koristi desnu ruku, može da se pridržava", kaže ona.

Lift u zgradi punih 15 godina ne radi. Ove stepenice nisu namučile samo Dragicu i Simu.

"Ministar Vesić je bio pre dve ili tri godine da poseti taj naš boravak, jer je renoviran, pa je došao i jedva se popeo i rekao: 'Uuuh, pa to je strašno'", kazala je ona.

Nije ni bivši ministar jedini funkcioner koji je sa time upoznat. Apeli roditelja stigli su, mada su ostali bez odgovora, i do predsednika Opštine i do komšiluka na Andrićevom vencu.

"Sve to ograničava pre svega osnovna prava osobama sa hendikepom i na kraju kraju samu uključenost osobama sa hendikepom u društvo i zbog toga osobe sa hendikepom imaju manje prilike da ostvare svoja prava i svoje potrebe", kaže Janković.

Tih 55 stepenika i jedno šatorsko naselje za Simu i njegove drugare predstavljaju teško premostivu prepreku.

"Da izađe, da se susretne sa cvetom, sa zelenilom, sa kucama, sa ljudima, sa životom...", nabraja njegova majka.