Društvo
Alternative za ruski gas: Bugarska zatvara jedan, a proširuje drugi gasovod, Rumunija kao mogući spas
Boom93/M. Veljković
Evropska unija je donela odluku o postepenom ukidanju uvoza ruskog prirodnog gasa, sa konačnim rokom postavljenim za 1. januar 2028. godine.
Iako postoje tumačenja sa ruske strane i stručnjaka da bi, po ovoj Uredbi, Srbija mogla da koristi ruski gas sve dok ne postane članica EU, najave koje dolaze iz Bugarske govore da bi ova zemlja mogla da obustavi tranzit za Srbiju.
Ukoliko bi Bugarska uspela u svojoj nameri, Srbija, slično kao i u sadašnjoj situaciji sa naftom, ne bi nikako uspela da uveze količine koje su potrebne za nesmetano snabdevanje gasom, čak i ako uspe da dobije dugoročni ugovor sa Rusijom, piše Nedeljnik.
Odakle bi onda mogao da dođe gas do Srbije, a da ne bude ruski?
Kako EU izbacuje ruski gas?
Srbija za razliku od susednih zemalja nije potpuno diverzifikovala snabdevanje gasom, iako je EU još 2022, neposredno nakon početka invazije na Ukrajinu, najavila da ide u pravcu smanjenja zavisnosti od ruskog gasa i njenog potpunog ukidanja.
Od tada pa do danas EU je smanjila uvoz ruskog gasa sa 150 milijardi kubnih metara godišnje na 50 milijardi, najavljujući da će 2028. godina biti prva u kojoj ovaj energent neće biti uvezen iz Rusije.
Ruski gas je u najvećoj meri zamenio tečni naftni gas (LNG) iz Norveške i iz SAD. Cena ovog gasa jeste u početku veća od ruske, ali je vremenom i otkrivanjem novih nalazišta postala jeftinija.
Srbija diferzifikovala samo 15 odsto
Potrebe Srbije trenutno iznose oko tri milijarde kubnih metara godišnje, sa procenom da bi do 2030. godine potražnja mogla da naraste na četiri milijarde kubnih metara.
Najveći deo tog gasa, u iznosu od preko 80 odsto dolazi iz Rusije, preko gasovoda Turski tok koji u Srbiju ulazi iz Bugarske u blizini Zaječara.
Jedina diverzifikacija koja je urađena, i to u manjoj meri, urađena je izgradnjom gasnog interkonektora sa Bugarskom.
Preko ove instalacije dolazi gas iz Azerbejdžana sa kojim Srbija ima ugovor o nabavci od 400 miliona kubnih metara (15 odsto sadašnjih potreba), sa načelnim dogovorom da te količine porastu na milijardu godišnje do 2030.
Za razliku od Srbije, druge zemlje u regionu diverzifikovale su snabdevanje ovim energentom. Bugarska pretežno nabavlja gas iz SAD. Taj gas dolazi do Aleksandropulusa u Grčkoj odakle gasovodom dolazi do našeg istočnog suseda.
Rumunija se oslanja na sopstveno nalazište gasa u Crnom moru "Nepton Deep" koji se smatra najvećim nalazištem gasa u EU.
Čak je i Mađarska koja se protivila zabrani ruskog gasa potpisala 5. oktobora ove godine ugovor o nabavci LNG iz Francuske sa firmom Ežis. Planirano je da gas dolazi do LNG terminala na ostrvu Krk u Hrvatskoj i da se odatle gasovodom sprovodi do Mađarske.
Nedostatak infrastrukture, dakle, najveća je prepreka da Srbija nađe alternativu ruskom gasu.
Kapacitet gasne interkonekcije sa Bugarskom je 1,8 milijardi kubnih metara, pa iz Azerbejdžana nije moguć uvoz većih količina zbog nemogućnosti protoka.
I dok Bugarska planira da nam zatvori dotok ruskog gasa, u isto vreme pokušava da se postavi kao regionalno čvorište za dotok ovog energenta i diverzifikaciju snabdevanja.
U tom kontekstu je zanimljiva izjava bugarskog ministra energetike Žeča Stankova od 19. oktobra ove godine, koji je najavio planove za povećanje kapaciteta gasovoda sa Srbijom sa sadašnjih 1,8 na 3,2 milijarde kubnih metara godišnje do 2028. godine.
Toliki protok bi dakle mogao da podmiri sve trenutne potrebe Srbije.
Za sada nije poznato da li će Srbija povećati kapacitet gasne interkonekcije. I takav plan nije moguće naći u strateškom dokumentu "Polazne osnove plana razvoja energetske infrastrukture i mera energetske efikasnosti za period do 2028. sa projekcijama do 2030. godine".
Doduše, ovaj Plan je napravljen pre nego što je Bugarska odlučila da poveća kapacitet svog gasovoda.
Zainteresovanost za ovaj projekat je iskazala i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen prošle nedelje u Beogradu.
"Imamo konkretne projekte u toku... Gasni interkonektor Srbija-Bugarska. Spremni smo dodatno da ulažemo u to", izjavila je konkretan poziv Srbiji da se pridruži zajedničkom mehanizmu EU za nabavku gasa. "Zajedno koristimo našu kolektivnu tržišnu snagu da obezbedimo povoljnije cene energenata."
Veza sa Rumunijom
Planirana je i interkonekcija sa Rumunijom, koja bi trebalo da bude završena do 2026. godine, uz investiciju od 12 miliona evra.
Rumunski projekat "Neptun Deep" je pretekao ove godine Holandiju i trenutno je najveći proizvođač prirodnog gasa u Evropskoj uniji.
Srbija bi iz ove zemlje mogla da obezbedi sve potrebne kolličine. Posebna pogodnost bi bila cena jer bi iz Rumunije dolazio prirodni gas, a ne LNG koji zbog posebnog načina kompresovanja, skladištenja i transporta u startu ima veću cenu.
Međutim, problem sa ovom interkonekcijom je to što je planiran kapacitet od 1,6 milijardi kubnih metara. Ukoliko bi se povećao kapacitet, onda bi Srbija iz Rumunije mogla da dobija sve potrebne količine.
Ceo tekst Nedeljnika možete čitati OVDE.
Komentari