Kultura
Očekuje li se "nula bez zareza" iz budžeta: U kakvim uslovima počinje nova pozorišna sezona?
Foto: Pixabay ilustracija
Kako se približava početak nove pozorišne sezona krajem septembra, nameću se pitanja – u kakvim uslovima će pozorišta ove jeseni otvoriti vrata svojoj publici i da li će istupanja radi podrške studentima i odjek bunta svih onih koji ih čine imati dugotrajnije posledice, pa i oblikovati, barem skoriju budućnost teatra. Neophodno je osvrnuti se na sezonu koja je za nama – sezonu koja je bila sve, samo ne uobičajena.
Zavesa se diže. Ansambl čita imena stradalih u Novom Sadu. Publika ustaje. U sali je muk. Odaje se pošta [...] Zavesa se spušta. Glumci pokazuju crvene šake. Čitaju saopštenja. Razvijaju transparente. Visoko podižu indekse.
Sezonu za nama nećemo pamtiti po premijerama, festivalima, gostovanjima, iako ih je bilo.
Mišljenje deli i Jovana Karaulić, profesorka Fakulteta dramskih umetnosti (FDU). Sezone će se sećati po protestima i solidarnosti sa studentima i pobunjenim građanima, po spremnosti ljudi iz pozorišta da izađu izvan okvira scene i pokažu da umetnost nije samo refleksija stvarnosti, već i akter u njenoj promeni.
"U vremenu duboke društvene krize, pozorište ima odgovornost da preispituje fenomene u kojima deluje i da reaguje na događaje koji potresaju društvo. Kroz različite aktivističke akcije i javne istupe, zaposleni u pozorištu su pokazali da ono može i mora biti prostor otpora i katarze", rekla je Karaulić za portal N1.
Pozorišna kritičarka i dramaturškinja Aleksandra Glovacki smatra da je prethodna sezona bila nastavak dugogodišnjeg trenda mrcvarenja kulture, jer, kako kaže, "kultura ovoj vlasti ne samo da nije potrebna, već joj je i direktan neprijatelj".
Umetnici su govorili, vlast je odgovorila. Najpre udarajući pozorište po džepu: kažnjavanjem nekih od najvažnijih festivala.
Sterijino pozorje ostalo je prvi put u istoriji bez novca na pokrajinskom konkursu. Kažnjen je i Bitef, Šekspir festival, Novi tvrđava teatar.
Jovana Karaulić smatra da finansiranje kulture tako postaje sredstvo pritiska i kontrole, naročito onda kada festivali svojim programima otvaraju društveno važna i ponekad neprijatna pitanja, te se institucije i umetnici dovode u položaj da biraju između opstanka i slobode izraza.
"Kada festivali sa dugom tradicijom i međunarodnim ugledom, poput Bitefa, Festa ili Sterijinog pozorja, ostanu bez podrške ili im se značajno smanje sredstva, teško je to tumačiti kao nekakvu slučajnost. Takve odluke imaju posledice koje prevazilaze jednu sezonu – one utiču na kontinuitet kulturne scene, ali i šalju poruku svim organizatorima i umetnicima o tome šta je poželjno, a šta ne – na primer nikako nemojte zvati jednog od najznačjanijih reditelja današnjice na otvaranje festivala, jer vam se moće desiti da kaže šta misli – a to nije dopušteno", navodi profesorka.
Kritičarka Glovacki smatra da je ekipa Sterijinog pozorja napravila podvig jer je festival održan, iako bez potpore
Ministarstva - što se saznalo tek na samom zatvaranju.
"Već i termin rezultata konkursa, koji se iz godine u godinu pomera sve više, način je da se ljudi iznure i uvuku u neizvesnost. U takvoj klimi je vrlo teško stvarati, što smo videli i po sezoni, naročito u pozorištima van velikih centara", dodaje ona.
Naredna sezona: Nula bez zareza?
Krajem 2024. godine, utvrđen je ovogodišnji budžet za kulturu. I opet - počinje nulom (0.67% ukupnog budžeta). Kako se onda pozorište može odbraniti i opstati, ako kazna stiže kroz (ne)finansiranje?
Profesorka FDU kaže - pozorište se, paradoksalno, brani upravo svojim postojanjem.
"Pozorište mora ostati prostor slobode, pa makar to značilo i pronalaženje alternativnih modela finansiranja i organizacije. Nažalost, u poslednjim mesecima svedočimo odlučnosti osnivača da se ili sveti ili pokaže maksimalnu nekompetenciju da vodi resor, pa će se prema saznanjima naredna sezona i zadržati na nuli, bez zareza – samo nula i ništa. Nije ni čudno jer živimo Harmsa", kaže Karaulić.
Glovacki kaže da je kazna kroz finansiranje i ucena, a da "potpuno uništena država u ekonomskom smislu" - ima neke svoje prioritete.
"Ima svoje prioritete, svoje prljave poslove i na svaki način gleda da napuni džepove svoje sekte. Novca ima za ćacije i ćacilende, za batinaše. Ali nema za kulturu, školstvo i zdravstvo", ističe.
O tome kako će izgledati sezona, Glovacki kaže da je nemoguće u ovom trenutku bilo šta predvideti, i to ne samo u pozorištu. "Ne čeka nas ništa lako, u svakom slučaju. Ali, šta bude biće, a biće svašta", dodaje.
Nema sredstava za nove predstave?
Prema repertoarima i najavama za sada, do kraja 2025. godine pogledaćemo tek nekoliko premijera. Slučajnost ili jasni pokazatelj i stav vlasti prema kulturi?
Jovana Karaulić objašnjava da su institucionalna pozorišta dobila anekse prema kojima ih osnivač obaveštava da nema sredstava za nove predstave u ovoj sezoni.
"To znači da su institucije stavljene u poziciju u kojoj je produkcija novih predstava praktično onemogućena. O izostanku konkursa i položaju nezavisne scene je tek teško govoriti. Kada živimo u vremenu u kojem studenti štrajkuju glađu u zatvoru, a profesori se drže kao taoci u amfiteatrima, jasno je da od ove vlasti ne možemo očekivati razumevanje za značaj pozorišta i umetnosti za jedno društvo", navodi ona.
Kako se situacija u društvu nije promenila, profesorka u ovoj sezoni očekuje još snažniji odgovor pozorišta kroz repertoarske odluke i predstave. Pozorište je kroz istoriju preživljavalo ratove, krize i cenzure, kako kaže, te se nada da će i ova generacija umetnika pronaći snagu da nastavi.
"Očekujem i veću međusobnu podršku i solidarnost među pozorištima i umetnicima, kao i oštriju reakciju unutar sektora na procese koji urušavaju integritet kulturnih institucija – od uskraćivanja sredstava do imenovanja uprava i upravnih odbora koji se često nalaze na tim pozicijama zahvaljujući političkoj bliskosti sa režimom, a ne zbog stručnosti ili vizije", navodi.
Karaulić podseća na zadatak pozorišta, naročito onih koja se finansiraju sredstvima građana - da kroz umetnički jezik ponudi odgovore na pitanja koja se tiču zajednice i društva.
"Verujem da će pozorišna zajednica pronaći način da i u ovakvim uslovima pokaže da ništa ne može da polomi duh pozorišta, posebno onog slobodnog i hrabrog. Svi pokušaji da se taj duh uguši – bilo uskraćivanjem sredstava, bilo pritiscima i zastrašivanjem – na kraju su potpuno besmisleni, jer istorija nas uči pozorište uvek pronalazi put do publike i društva kojem pripada i nijedna vlast to ne može da mu oduzme", zaključuje za N1.
Ljubitelj teatra apsurda
22.9.2025. 15:10
Tako su upropastili i svečanosti 'Milivoje Živanović',mlatili indeksima,pokazivali krvave ruke,urlali Pumpaj.Dobro što su se pokazali.Više ne gledam serije,filmove,predstave gde se pojavljuju.
Logičan predlog
23.9.2025. 20:23
Neka im da herojski Proglas pa mogu da nastave mlaćenje Indeksima.