Moj grad

Centar Lipa dobio novi sjaj, duh sela se pokrenuo na akciju

Foto: Aktivistički centar GRAD

Foto: Aktivistički centar GRAD

Svaka seoska sredina u svojoj centralnoj zoni bila je puna sjaja 80-tih godina 20. veka, a danas su to uglavnom zapušteni prosotri ispred domova ili škola. Šta se desilo sa sistemskim rešenjima i kako građani mogu da pokrenu promene po ovom pitanju - uče nas aktivistkinje iz sela Lipe kod Smedereva.

Upravljanje komunalnim otpadom i dalje predstavlja nerešeno pitanje za mnoge seoske sredine u Srbiji. Iako zakonski okvir obavezuje lokalne samouprave da obezbede ovu uslugu, u praksi ona često izostaje, naročito u manjim mestima gde komunalna preduzeća nemaju dovoljne kapacitete. Prema dostupnim podacima, u opštinama širom Srbije postoje desetine naselja u kojima sistemsko odnošenje smeća nije organizovano, što za posledicu ima sve češću pojavu divljih deponija, paljenje otpada, pa i direktne rizike po zdravlje ljudi i životnu sredinu. U nekim zajednicama građani su primorani da se sami snalaze – od spaljivanja otpada u dvorištima do njegovog izbacivanja na ivicama sela.

U takvoj situaciji našla se i mesna zajednica Lipe, jedno od 27 naseljenih mesta na teritoriji Smedereva, i jedno od svega četiri u kojima nikada nije uspostavljeno redovno odnošenje otpada. Meštani su godinama prepušteni sami sebi, a park u centru sela – mesto koje okuplja sve generacije i nalazi se u neposrednoj blizini škole, ambulante i prodavnica – danas je zapušten, bez funkcionalnih kanti, s razbacanim smećem, razbijenim inventarom i stvarnim rizikom za bezbednost dece. Kako navode članice neformalne grupe iz ovog mesta, problem je dodatno pogoršan nakon ukidanja mesnog samodoprinosa, iz kojeg se nekada finansiralo redovno održavanje. Danas, brigu o selu i zajedničkom prostoru pokušavaju da preuzmu upravo građani – oni koji ne žele da im deca odrastaju okružena otpadom i nebrigom.

Neformalna grupa žena iz MZ Lipe, naselja sa preko 2700 stanovnika u opštini Smederevo, okupila se vođena jednostavnom, ali snažnom željom – da njihovo selo postane čisto, bezbedno i dostojanstveno mesto za život, naročito za decu. U zajednici u kojoj ne postoji organizovano odnošenje smeća, a parkovi i igrališta su u zapuštenom stanju, ova grupa obrazovanih i motivisanih meštanki prepoznala je trenutak kada svakodnevni problem prerasta u ozbiljan rizik po zdravlje i bezbednost. Okupljene kao mame, komšinice i prijateljice, već neko vreme samoinicijativno sprovode akcije čišćenja javnih površina, organizuju radionice sa decom i edukativne razgovore sa meštanima o ekologiji, zagađenju i pravilnom upravljanju otpadom. Njihov aktivizam pokrenut je iz ličnog osećaja odgovornosti, ali i brige – jer, kako same kažu, ne žele da njihova deca odrastaju misleći da je život u okruženju punom smeća, polomljenog inventara i pasa lutalica nešto normalno. Njihova priča je primer kako male zajednice, oslonjene na sopstvene snage i solidarnost, mogu da naprave prve, ali značajne korake ka dugoročnim promenama. Grupa je konkurisala i za program EU Resurs centra, gde je njihova ideja prepoznata i podržana među više desetina pristiglih prijava, što im je omogućilo dodatnu snagu i resurse za realizaciju planiranih aktivnosti.

Kako je izgledala akcija pogledajte OVDE.

Ovaj tekst je izrađen uz podršku Evropske unije u okviru projekta „EU Resurs centar za civilno društvo u Srbiji“, koji sprovodi Beogradska otvorena škola u partnerstvu sa organizacijama civilnog društva: Novosadska novinarska škola, ENECA, Užički centar za prava deteta, Nova planska praksa, Sigurne staze, Mladi poljoprivrednici Srbije i međunarodnim partnerom, fondacijom Fridrih Ebert (Friedrich Ebert Stiftung). Za sadržaj teksta odgovoran je isključivo autor i on ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.