Društvo

Dve novinarke BIRN-a mete Pegazus špijunskog programa

FOTO: Ilustracija/Pixabay

FOTO: Ilustracija/Pixabay

Forenzička analiza Amnesty Internationala potvrdila je da su dve novinarke BIRN-a bile mete neuspelog pokušaja instalacije moćnog izraelskog špijunskog softvera Pegazus na njihove telefone. Poruka na srpskom jeziku, sa zaraženim linkom, poslata je putem Vibera sa broja registrovanog u Telekomu Srbija.

"Imaš li ti info da je on sledeći? Ja sam nešto potpuno drugačije čula…“, glasila je poruka poslata sa nepoznatog broja sa prikačenim linkom, koju je novinarka BIRN-a primila putem Vibera 14. februara ove godine. 

Sve je ličilo na poruku potencijalnog izvora koji želi da dojavi neku informaciju, ali neobičan link i nepoznat pošiljalac pobudili su sumnju da je reč o fišingu – i to ne bilo kakvom. Sat vremena ranije, još jedna novinarka BIRN-a dobila je poruku na Viber sa istog nepoznatog broja.

Nakon što se posumnjalo da su poruke pokušaj instalacije špijunskog softvera na telefone novinarki, BIRN se obratio bezbednosnoj laboratoriji Amnesty Internationala za pomoć. Njihova forenzička analiza potvrdila je da je reč o napadima špijunskim softverom Pegazus. 

„Otkrili smo da tekstualne poruke sadrže linkove ka internet domenu na srpskom jeziku, za koji sa visokim stepenom sigurnosti možemo reći da je povezan sa špijunskim softverom Pegazus kompanije NSO Group“, kaže Donaka O’Kerol, rukovodilac bezbednosne laboratorije Amnesty International-a.

Napad, na sreću, nije bio uspešan jer novinarke nisu kliknule na link. Da jesu, jedan od najsofisticiranijih i najinvazivnijih programa za digitalni nadzor na svetu – Pegazus – bio bi instaliran na njihove telefone i omogućio bi pristup njihovim porukama, mejlovima, kameri, mikrofonu i datotekama – bez njihovog znanja.

„Kada sam dobila poruku bila sam u svom domu, što smatram na neki način povredom privatnosti doma. Ustav mi garantuje da su prisluškivanje i nadzor zabranjeni kad sam u svojoj kući. Čim sam videla poruku, videla sam da osoba nije upisana u mom imeniku, da ostvaruje tako neposrednu komunikaciju, da se ne potpisuje ko je i ko joj je dao moj broj. Delovalo je tako neposredno i tako aktuelno. Ja sam onda odgovorila: ‘Nemam ovaj broj u imeniku, može li za početak – ko piše?’ Poruka nije otišla. Zatim sam pozvala taj broj i bio je nedostupan“, kaže novinarka BIRN-a koja je želela da ostane anonimna, jer kako kaže: „Danas sam ja, sutra je neko drugi. Bitna je priča, a ne ja.“

Jelena Veljković, višestruko nagrađivana novinarka BIRN-a sa preko 30 godina iskustva, takođe je sa istog broja, u isto doba dana, dobila poruku na Viberu. 

„Poruka je bila zamućena od strane same aplikacije, kao bezbednosni mehanizam Vibera. Ja se nisam usudila da napravim bilo šta što bi omogućilo instalaciju. Ne znam šta je pisalo, ali moglo je da se vidi da je napisano u dva reda belim slovima, i onda u dva reda plavim slovima – nekakav link”, kaže Jelena Veljković. 

Odmah je blokirala broj sa kojeg je poruka došla. “Ne bih obratila mnogo pažnje na tu poruku da, kad sam se vratila kući, nisam ušla u prepisku na našoj redakcijskoj grupi, gde sam videla da je još jedna koleginica dobila poruku sa istog broja i približno u isto vreme“, kaže Veljković.

To saznanje jeste uznemirujuće, navodi ona, jer se radi o privatnom telefonu koji koristi i za posao. 

Više informacija možete pročitati OVDE.