Društvo

Srbija među zemljama s najvećim brojem napada na novinare

kamera mediji/pixabay ilustracija

kamera mediji/pixabay ilustracija

Po broju napada na novinare, zastrašivanju i drugim slučajevima ugrožavanja slobode medija prijavljenih na Platformi za bezbednost novinara Saveta Evrope, Srbija je na četvrtom mestu, posle Ukrajine, Rusije i Turske.

U danas objavljenom godišnjem izveštaju koji je sačinila Platforma Saveta Evrope za unapređenje zaštite i bezbednosti novinara u saradnji sa 15 partnerskih novinarskih i nevladinih organizacija navodi se da je 2024. godine zabeleženo 266 upozorenja koja obuhvataju fizičke napade, zastrašivanje, pritvor, nekažnjivost i druge restriktivne radnje protiv novinara u Evropi.

Zemlje s najviše upozorenja na Platformi su Ukrajina (40), gde je najveći broj slučajeva bio na teritorijama pod ruskom okupacijom ili se pripisuju ruskim snagama, zatim Rusija (32), Turska (28), Srbija (20) i Gruzija (18).

Srbija je, zajedno sa Gruzijom i Turskom, na drugom mestu po broju napada na fizičku bezbednost i integritet novinara, posle Ukrajine (19). U te tri zemlje prijavljeno je po osam takvih napada. U Evropi je bilo ukupno 78 upozorenja na napade, više nego 2023, kada ih je bilo 52.

Platforma je prošle godine uvela novu kategoriju sistemske prepreke za slobodu medija, a prva takva upozorenja izdata su u septembru u vezi sa klevetom u nekoliko zemalja, među kojima je i Srbija.

Na predstavljanju izveštaja "Sloboda medija u Evropi: Suočavanje sa političkim pritiscima, dezinformacijama i erozijom nezavisnosti medija" u Briselu o svojim iskustvima govorili su Dinko Gruhonjić iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine, Olga Rudenko iz Kijev indipendenta, Lia Čakumašvili iz Gruzijske povelje novinarske etike i Korina Vela iz Fondacije Dafne Karuana Galicija.

U izveštaju se ocenjuje i da se u zemljama Centralne i Istočne Evrope, posebno u Bugarskoj, Mađarskoj i Srbiji, lokalni i regionalni novinari suočavaju sa nesrazmerno teškim okolnostima u poređenju sa svojim kolegama u urbanim sredinama ili u nacionalnim medijima, uključujući niže plate, nedovoljne resurse i minimalnu institucionalnu podršku.

Kao primer ekstremnog oblika onlajn zastrašivanja u izveštaju se navodi kampanja "dipfejk" dezinfomacija protiv urednika KRIK-a Stevana Dojčinovića.

Takođe se ukazuje da su novinarka televizije N1 Vanja Đurić i novinar televizije NovaS Željko Veljković bili na meti govora mržnje na internetu koji su podsticali političari i iz vladajućih i opozicionih partija.

U izveštaju se ocenjuje i da oslobađanje četiri bivša funkcionera Resora državne bezbednosti za ubistvo Slavka Ćuruvije predstavlja "značajan korak unazad" i da šalje poruku da počinioci i nalogodavci zločina nad novinarima mogu da rade nekažnjeno, da obeshrabruje novinare i civilno društvo da traže pravdu i da podriva poverenje javnosti u nezavisnost pravosuđa.

Neke zemlje, ocenjuje se u izveštaju, sve više zloupotrebljavaju međunarodne pravne instrumente, kao što je Interpolova "crvena poternica" za targetiranje proganjanih novinara, kao u slučaju beloruskog novinara Andreja Gnjota koji je uhapšen u Srbiji.

U izveštaju se ocenje da je kontrola nad medijima od strane države i političkih partija kroz regulatorne i finansijske pritiske i manipulaciju vlasništvom i dalje široko rasprostranjen problem u Evropi koji podriva slobodu medija i medijski pluralizam.

Kako bi se suprotstavilo toj rastućoj pretnji potrebne su hitne mere uključujući veću transparentnost vlasništva nad medijima, jače pravne garancije protiv neprimerenog uticaja i nezavisna regulatorna tela koja će osigurati uređivačku autonomiju i raznovrsnost medijske scene.
 
U izveštaju se navodi da su javni servisi ostali ključna tačka borbe za nezavisnost, jer su pojedine vlade nastavile da koriste regulatorne i finansijske mehanizme za preuzimanje kontrole.

Od uskraćivanja finansiranja do direktnog mešanja u uređivačku politiku, ovi potezi narušili su poverenje javnosti u medijske institucije, navodi se.

Dodaje se da Zakon o slobodi medija u EU (EMFA) pruža mogućnost za preokretanje ovog trenda, ali će njegova efikasna primena na nacionalnom nivou biti presudna za očuvanje pluralističkog i nezavisnog medijskog ekosistema.

U izveštaju se navodi da je rat u Ukrajini i tokom 2024. bio veliki problem jer su ukrajinski i strani novinari svakodnevno rizikovali živote na linijama fronta, a medijski profesionalci bili izloženi stalnoj pretnji ruskih bombardovanja.

Ključna uloga medija u izveštavanju o sukobima dodatno je bila ugrožena kršenjem slobode medija u kontekstu tekuće krize u Gazi, na Zapadnoj obali i šire na Bliskom istoku.

Takođe, konstatuje se da su rezultati izbora u brojnim evropskim zemljama ali i u SAD pokazali rastući uticaj neliberalnih i populističkih stranaka koje su često neprijateljski nastrojene prema kritičkom novinarstvu i novinarstvu u javnom interesu i koriste uvredljivu retoriku, pravne prepreke i regulatorne pritiske da oslabe javne medijske servise.

Izveštaj dokumentuje široko rasprostranjene zloupotrebe unutar Evrope, naglašavajući hitnu potrebu za sveobuhvatnim zakonodavnim i praktičnim reformama.

Konstatuje se takođe da špijunski softveri predstavljaju sve veću pretnju bezbednosti novinara i poverljivosti izvora uz ocenu da je nadzor i dalje rasprostranjen i teško ga je otkriti.

U izveštaju se ukazuje i da je napredak tehnologije, posebno veštačke inteligencije, doneo nove rizike za slobodu medija.

Kampanje dezinformacija generisane veštačkom inteligencijom, dipfejk (deepfake) video zapisi i automatizovano uznemiravanje sve se češće koriste za diskreditovanje novinara i podrivanje poverenja javnosti u medije.

Tokom 2024, dodaje se, dokumentovani su prvi slučajevi direktnih dezinformacionih kampanja generisanih veštačkom inteligencijom protiv novinara. Kako ove tehnologije postaju sve sofisticiranije i dostupnije, uloga novinarstva u borbi protiv dezinformacija i proveri činjenica postaje još važnija. Donosioci odluka moraju uključiti regulaciju veštačke inteligencije u šire strategije zaštite medija.

U odgovoru na ove izazove, organizacije za zaštitu slobode medija i novinarska udruženja pojačali su kampanje za očuvanje novinarstva i demokratskih vrednosti i pozivaju države članice Saveta Evrope da ispune svoje obaveze i pridržavaju se međunarodnih sporazuma, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, te da sprovedu reforme koje garantuju nezavisnost i pluralizam medija.

Kao pozitivni pomaci navode se usvajanje Preporuke Saveta Evrope o suzbijanju SLAPP tužbi, donošenje Zakona o slobodi medija u EU (EMFA) i usvajanje Direktive EU o borbi protiv SLAPP tužbi što je, kako se ocenjuje, doprinelo stvaranju povoljnijeg okruženja za zaštitu slobode medija i bezbednosti novinara.

Međutim, sprovođenje na nacionalnom nivou ostaje neujednačeno a u mnogim slučajevima još nije ni počelo.

Iako je 2024. godina istakla brojne izazove za slobodu medija, pokazala je i otpornost i kolektivnu akciju, a inicijative, pravne reforme i međunarodna saradnja daju nadu za očuvanje nezavisnog novinarstva, zaključuje se u izveštaju Platforme za bezbednost novinara koja je obeležavajući desetu godišnjicu naglasila važnost koordinisanog delovanja u zaštiti slobode medija.

Pored pregleda ključnih pravnih, političkih i praktičnih aspekata koji utiču na slobodu medija i bezbednost novinara u Evropi, Izveštaj donosi i preporuke za unapređenje njihove zaštite.

Rešavanjem ključnih problema kao što su zastrašivanje, dezinformacije i nadzor, kao i pokazivanjem stvarne posvećenosti zaštiti novinarstva u javnom interesu, Savet Evrope, Evropska unija i njihove države članice mogu doprineti stvaranju sigurnijeg i povoljnijeg okruženja za novinarstvo, jačajući slobodu medija i demokratiju, ukazuje se u izveštaju uz posebno formulisane preporuke za Savet Evrope, Evropsku komisiju i zemlje članice.