Moj grad
Međunarodni dan maternjeg jezika: Jezik kao čuvar kulture
Foto: Pixabay ilustracija
Danas, 21. februara, širom sveta obeležava se Međunarodni dan maternjeg jezika, koji je UNESCO ustanovio 1999. godine s ciljem podizanja svesti o značaju maternjeg jezika, promovisanju jezičke i kulturne raznolikosti, kao i podsticanju višejezičnosti.
Prema Ustavu Republike Srbije, službeni jezik je srpski, a zvanično pismo ćirilica, dok se upotreba drugih jezika i pisama uređuje zakonom. Zakon o službenoj upotrebi jezika predviđa da, u sredinama gde nacionalne manjine čine najmanje 15% stanovništva, njihov jezik i pismo moraju biti uvedeni u ravnopravnu službenu upotrebu u roku od 90 dana od zvaničnog utvrđivanja uslova.
Na teritoriji Srbije u službenoj upotrebi je, pored srpskog, još 12 jezika nacionalnih manjina: albanski, bosanski, bugarski, bunjevački, mađarski, makedonski, rumunski, rusinski, slovački, hrvatski, crnogorski i češki. Takođe, u pojedinim mestima koristi se i vlaški, kao i romski jezik.
Pripadnicima nacionalnih manjina garantovano je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, pa se u Srbiji celokupna nastava može pohađati na osam jezika: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rusinskom, rumunskom, slovačkom i hrvatskom. Dodatno, u okviru predmeta "Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture" izučava se još osam jezika, uključujući bunjevački, vlaški, makedonski, nemački, romski, slovenački, ukrajinski i češki. Oko 60.000 dece u Srbiji pohađa nastavu na manjinskim jezicima, a pravo na informisanje na maternjem jeziku ostvaruje se i kroz medijske sadržaje, časopise i publikacije na manjinskim jezicima.
Narodna biblioteka „Ilija M. Petrović“ u Požarevcu pridružila se obeležavanju ovog dana organizovanjem edukativnog izazova iz srpskog jezika. Svi posetioci biblioteke mogli su učestvovati u kvizu znanja danas tako što su izvlačili pitanje iz „jezičke kutije“, a oni koji tačno odgovore dobili su besplatan upis u biblioteku.
Međunarodni dan maternjeg jezika ustanovljen je u znak sećanja na studente ubijene 1952. godine u Bangladešu, koji su, u okviru Pokreta za bengalski jezik, protestovali protiv odluke da urdu bude jedini zvanični jezik tadašnjeg Pakistana.