Peti je peti pre pet popodne, a Mile Kekin predstavlja album za pet

Novi album Mile je najavio pesmom „Mala” za koju je izdana i istoimena slikovnica, koju je velemajstorski naslikao Tomislav Torjanac, a nakon nje, usledio je „Ratnik svjetla”.

Nastao u periodu od 2020. do 2023. godine koje su celi svijet obeležile pandemijom, skoro dvogodišnjom sviračkom pauzom te potresima, privatnim, poslovnim i doslovnim, Mile album opisuje kao poletnijiji, optimističniji i vrckaviji od vremena u kojem je nastao.

Baš u inat svemu tome, sve pesme pršte životnom energijom i humorom.

„Za taj bezobrazno veseli zvuk najviše je zaslužan Mark Mrakovčić, moj prijatelj, producent i također stalni član mog benda. Od naše prve zajedničke pjesme ‘Zubić vila’ pa do zadnje, on je vjerovao u svaku stvar na albumu pa čak i kad bismo zaglavili mjesecima, kao s Malom. Kad bih ja već odustao nakon stote verzije, on bi samo rekao ‘ok, idemo još jednu verziju probati’. Tako smo nakon bezbroj (većinom sitnih) sati snimili moj jedanaesti album u karijeri. Sve to naravno ne bi tako zvučalo bez prijatelja, koji su poslije tim pjesmama dali bendovsku patinu, a to su moji stari drugari Danko Krznarić na električnoj gitari i klavijaturama, Andrija Lazo na harmonici i akustičnog, te živahna gospode iz ritam sekcije koju čine, Mario Petrinjak za bubnjevima i Viktor Slamnig za bas gitarom. Želim da vas ovih 12 pjesama dobro zabavi i da se vidimo čim prije kod neke bine jer me naravno užasno zanima, da se malko samocitiram, Što će reći ljudi?” – rekao je Mile Kekin.

Paralelno s albumom izlazi i najnežniji deo đona, pesma „Guvernal”, za koju je u pripremi i video spot, a do tada uživajte u lirik videu:

„Tko još uopće zna šta je to Guvernal? Mlađi teško da su ikad čuli za tu riječ jer osim što je pomalo staromodni izraz za volan bicikla, Guvernal je i nježniji dio mog albuma Nježno đonom i meni osobno jedna najdražih ljubavnih pjesama koju sam ikad napisao” – kaže nam Mile i nastavlja – „Odsvirao sam ju svom producentu Marku negdje pred kraj snimanje u sitne sate, na akustičnoj gitari. On je samo sjeo za klavir, počeo prebirati po tipkama i odmah je zvučala kao da je uvijek bila tu, bez puno napora nas uvukla u sebe, u mantru dok nismo shvatili da već sviće. Bilo je to, kaže moj snimač, 18th of January last year i puno, puno godina nakon što je moj drug Domić ispalio tu rečenicu za šankom Praćke nakon naše treće pive.”

„Kužiš stari, vozim ti ja tak malu na guvernalu i vozimo se vozimo i sve bilo ok dok nismo stali. Ta ideja kako je sve dobro dok se kreće mi se istog trenutka učinila savršenom metaforom svih ljubavnih odnosa. Vrtila mi se u glavi kao te pedale bicikla, stalno u krug i nikamo dalje, sve dok mi nije palo na pamet da pobliže predstavim i nju i tog njenog ‘lovca na noćne linije’. – za kraj je rekao Mile.